Godine 1919. Božji narod oslobodio se okova Babilona Velikog. Te godine na sceni se pojavio “vjerni i razboriti rob” (Mat. 24:45–47; Iza. 35:8). On je počeo djelovati baš u pravo vrijeme kako bi pomogao istinoljubivim ljudima da počnu ići novootvorenim “Putem svetosti”. Između ostalog, zahvaljujući vjernim pojedincima koji su u prošlosti radili na pripremanju tog puta, osobe koje su počele njime putovati mogle su bolje upoznati Jehovu i njegove naume (Izr. 4:18). Osim toga, mogle su uskladiti svoj život s Jehovinim zakonima i načelima. Jehova nije očekivao od svog naroda da sve te promjene učini preko noći. Naprotiv, on je postupno pročišćavao svoj narod. Zamisli samo kako ćemo svi mi biti sretni kad budemo u svemu mogli potpuno ugoditi našem Bogu. Svaku cestu treba redovito održavati. Od 1919. nastavljeni su radovi na “Putu svetosti” kako bi se što većem broju ljudi omogućilo da napusti Babilon Veliki (w23.05 22:15-16).

Članovi Vodećeg tijela osobno poučavaju pomoćnike raznih odbora Vodećeg tijela. Ti pomoćnici već sada izvršavaju mnoge vrlo odgovorne zadatke u organizaciji. Oni su itekako dobro osposobljeni da se nastave brinuti za Kristove ovce. Kad potkraj velike nevolje posljednji pomazanici odu na nebo, Jehovin narod ovdje na Zemlji i dalje će mu vjerno služiti. Zahvaljujući vodstvu Isusa Krista Božji sluge neće se pokolebati niti će posustati. Istina, u to vrijeme bit ćemo izloženi napadu Goga iz Magoga, savezu svih naroda koji će nas htjeti zatrti (Ezek. 38:18–20). No taj kratki napad neće nas slomiti. Neće spriječiti Božji narod da štuje Jehovu. Naš Bog sigurno će nas zaštititi. Apostol Ivan u viziji je vidio “veliko mnoštvo” Kristovih drugih ovaca. Ivan je čuo da to “veliko mnoštvo” dolazi iz “velike nevolje” (Otkr. 7:9, 14). Dakle, sasvim je sigurno da će ih Jehova spasiti (w24.02 5:13-14).

Što možemo činiti da bi nam Jehova davao svoj sveti duh? Možemo se moliti za njega, proučavati Božju nadahnutu Riječ i sudjelovati u aktivnostima organizacije koju Jehova vodi svojim duhom. To će nam pomoći da razvijamo “plodove duha” (Gal. 5:22, 23). Bog svoj duh daje samo onima čije su misli i ponašanje moralno čisti. Ako bismo se bavili nečistim mislima i postupali u skladu s njima, on bi nam prestao davati svoj duh (1. Sol. 4:7, 8). Osim toga, da bi nam Bog i dalje davao svoj sveti duh, ne smijemo “prezirati proročanstva”, kao što to piše u 1. Solunjanima 5:20. U tom retku “proročanstva” se odnose na poruke koje nam Bog daje putem svog duha, uključujući i poruke koje se tiču Jehovinog dana i ozbiljnosti vremena u kojem živimo. Mi u svojim mislima ne odgađamo taj dan, misleći da Harmagedon neće doći za našeg života. Naprotiv, imamo na umu Jehovin dan i očekujemo da će on brzo doći. To pokazujemo tako što smo zaokupljeni djelima po kojima se vidi da smo odani Bogu i tako što se čestito i ispravno ponašamo (2. Petr. 3:11, 12; w23.06 26:13-14).