Možemo puno toga naučiti od Josipa i Marije, koji su spremno poslušali vlasti čak i kad im to nije bilo nimalo lako (Luka 2:1–6). Kad je Marija bila u devetom mjesecu trudnoće, ona i Josip trebali su učiniti nešto što je za njih bio pravi ispit poslušnosti. Car August izdao je naredbu da se na području cijelog Rimskog Carstva provede popis stanovništva. Zbog toga su Josip i Marija morali otputovati u Betlehem. Trebali su prijeći 150 kilometara putem koji je vodio kroz brdovite predjele. Znali su da će to biti naporno putovanje, naročito za Mariju. Možda su bili zabrinuti za sigurnost Marije i njihovog nerođenog djeteta. Što ako je negdje na putu uhvate trudovi? Ona je trebala roditi budućeg Mesiju. Je li to bio razlog da ne učine ono što su vlasti tražile od njih? Iako su Josip i Marija imali razloga za brigu, spremno su poslušali carevu naredbu. Jehova je blagoslovio njihovu poslušnost. Marija je stigla u Betlehem, rodila zdravog dječaka i čak doprinijela ispunjenju biblijskog proročanstva (Mih. 5:2; w23.10 42:9, 11-12).

Što ako te hvata grč u želucu pri samoj pomisli na to da komentiraš na sastanku? Kao prvo, dobro se pripremi (Izr. 21:5). Što se bolje upoznaš s gradivom koje će se razmatrati, to će ti biti lakše dići ruku i komentirati. Kao drugo, nastoj davati kratke komentare (Izr. 15:23; 17:27). Tako ćeš imati manju tremu. Kad kratko komentiraš svojim riječima, pokazuješ da si se dobro pripremio i da jasno razumiješ gradivo. No što ako si pokušao primijeniti neke od tih prijedloga, ali i dalje imaš tremu i teško ti je dati više od jednog ili dva komentara? Budi siguran da Jehova cijeni to što se iskreno trudiš učiniti ono što možeš (Luka 21:1–4). Davati najbolje od sebe ne znači da sami sebi trebamo nametnuti teret koji ne možemo nositi (Filip. 4:5). Procijeni koliko možeš učiniti, zadaj si cilj da to i ostvariš i moli Jehovu da ti da mir u srcu. Za početak si možeš postaviti cilj da daš samo jedan kratak komentar (w23.04 18:6-8).

Apostol Pavao nas kršćane uspoređuje s vojnicima koji na sebi imaju svu bojnu opremu i u stanju su pripravnosti. Od vojnika koji je u aktivnoj vojnoj službi očekuje se da u svako doba bude spreman za borbu. Slično je i s nama. Mi smo spremni za Jehovin dan ako na prsima imamo oklop vjere i ljubavi, a na glavi kacigu koja predočava nadu. Oklop koji je vojnik nosio na prsima štitio je njegovo srce. Slično tome vjera i ljubav štite naše simbolično srce. One će nam pomoći da nastavimo služiti Bogu i ići Isusovim stopama. Vjera nam pomaže da budemo sigurni u to da će nas Jehova nagraditi zato što ga tražimo svim srcem (Hebr. 11:6). Ona će nas potaknuti da ostanemo vjerni svom vođi, Isusu, čak i ako zbog toga moramo podnositi nevolje. Kako možemo ojačati svoju vjeru da bismo se lakše nosili sa životnim pritiscima? Tako da učimo od Božjih slugu iz suvremenog doba koji su ostali vjerni unatoč progonu ili ekonomskim problemima. A da ne bismo upali u zamku materijalizma, možemo se ugledati na one koji su pojednostavili svoj život kako bi im Kraljevstvo bilo na prvom mjestu (w23.06 26:8-9).