Zaista možemo biti sretni što smo dio Jehovine organizacije u ovim teškim posljednjim danima. Stanje u svijetu svakim je danom sve gore, no Jehova nam pruža zaštitu preko naše velike duhovne obitelji u kojoj vladaju sloga i jedinstvo (Psal. 133:1). On nam pomaže i da imamo sretan obiteljski život (Efež. 5:33–6:1). Osim toga, daje nam razboritost i mudrost koje su nam potrebne da bismo u srcu osjećali istinski mir. No mi moramo davati sve od sebe da bismo nastavili vjerno služiti Jehovi. Zašto nam to nije uvijek lako? Zato što nas naši suvjernici ponekad mogu povrijediti nečim što kažu ili učine. A može nam biti teško i nositi se s vlastitim slabostima, naročito ako uvijek iznova činimo iste greške. Trebamo ustrajno služiti Jehovi (1) kad nas povrijedi netko od suvjernika, (2) kad nas razočara naš bračni partner i (3) kad razočaramo sami sebe (w24.03 11:1-2).

S vremena na vrijeme čut ćeš iskustva braće i sestara koji su odlučili učiniti više u službi Jehovi. Možda su završili Školu za objavitelje Kraljevstva ili su se preselili na područje gdje je potrebno više propovjednika. Ako si i ti možeš postaviti takav cilj, učini to, nemoj oklijevati. Jehovinim slugama jako je stalo do toga da što revnije služe svom Bogu (Djela 16:9). No što ako trenutno nisi u mogućnosti dati više Jehovi? Nemoj misliti da si manje vrijedan od onih koji to mogu. U kršćanskoj trci važno je biti ustrajan (Mat. 10:22). Nemoj zaboraviti da je Jehova sretan kad činiš ono što možeš u skladu sa svojim sposobnostima i okolnostima. To je jako važno ako želiš nastaviti slijediti Isusa i nakon krštenja (Psal. 26:1; w24.03 10:11).

Naš nebeski Otac obećava da će nam oprostiti grijehe ako se pokajemo (Psal. 86:5). Zato ako nam je iskreno žao zbog grijeha koje smo učinili, možemo vjerovati Jehovi na riječ – možemo biti sigurni da nam je oprostio. Imaj na umu da Jehova nije krut ni nerazuman. On nikada ne traži od nas više od onoga što razumno možemo učiniti. Jehova cijeni sve što činimo za njega dok god mu dajemo najbolje od sebe. Osim toga, razmišljaj o Jehovinim slugama iz biblijskog doba koji su mu služili cijelom dušom. Uzmimo za primjer apostola Pavla. On se godinama neumorno trošio u službi Jehovi – proputovao je na tisuće kilometara i osnovao mnoge skupštine. A onda zbog određenih okolnosti više nije mogao toliko propovijedati. Je li zbog toga izgubio Božju naklonost? Ne, nije. Pavao je nastavio činiti ono što je mogao, a Jehova ga je zbog toga blagoslovio (Djela 28:30, 31). Slično tome i mi ponekad možemo činiti više za Jehovu, a ponekad manje. No njemu su važni motivi iz kojih mu služimo (w24.03 13:7, 9).