Job
5 Zazovi, molim te! Hoće li ti se tko odazvati?
Kojem ćeš se od svetih* obratiti?
2 Jer ogorčenost će ubiti ludoga
i zavist će usmrtiti lakovjernoga.
3 Vidio sam kako ludi napreduje,
ali odjednom mu kuća bude osuđena na propast.
5 Njegovu ljetinu jedu gladni,
otimaju mu čak i ono što raste u trnju,
a prepredeni ljudi proždiru imetak njegove obitelji.
6 No zlo ne izbija iz zemlje
i nevolja ne niče iz tla.
7 Zna se da čovjeka u životu čekaju nevolje,
kao što se zna da iskre lete uvis.
8 Ja bih se na tvom mjestu obratio Bogu,
njemu bih iznio svoj slučaj,
9 onome koji čini velika i neistraživa djela,
čuda kojima nema broja.
10 On daje da kiša pada na zemlju
i vode šalje na polja.
11 On visoko uzdiže ponižene
i podiže klonule darujući im spasenje.
12 On osujećuje spletke lukavih,
pa nemaju uspjeha u onome što rade.
13 On hvata mudrace u njihovom lukavstvu,+
pa se namjere prepredenih izjalovljuju.
14 Oni su usred dana obavijeni tamom,
u podne tapkaju kao da je noć.
15 On spašava čovjeka od njihovog jezika, koji je poput mača,
od ruke jakoga spašava siromaha,
16 pa ubogi* dobiva nadu,
a nepravedni moraju zatvoriti usta.
17 Eto, sretan je čovjek kojeg Bog ukorava!
Zato ne odbacuj opomene Svemogućega!
18 Jer on ranjava, ali i povija ranu,
udara, ali i liječi svojim rukama.
19 Iz šest nevolja izbavit će te,
a ni u sedmoj te neće snaći nikakvo zlo.
20 U gladi će te spasiti* od smrti,
a u ratu od mača.
21 Od zla jezika+ bit ćeš zaštićen,
nećeš se bojati pustošenja kad ono dođe.
22 Uništenju i gladi smijat ćeš se,
zvijeri se nećeš bojati.
23 Jer kamenje ti neće zadavati muku na polju*
i zvijeri će biti u miru s tobom.
24 Uživat ćeš u miru u svom šatoru
i kad obiđeš svoj pašnjak, vidjet ćeš da ti je sva stoka na broju.
25 Imat ćeš mnogo djece,
tvojih će potomaka biti kao trave na zemlji.
26 Još ćeš uvijek biti u snazi kad u grob odeš,
bit ćeš poput snopova žita skupljenih u vrijeme žetve.
27 Eto, to smo utvrdili, i to je tako.
Razmisli o tome i prihvati to!”