Job
2 Jer ludoga će srdžba ubiti,
a povodljivoga će zavist usmrtiti.
4 Sinovi njegovi daleko od spasenja ostaju,+
satire ih se na vratima gradskim, a nema nikoga da ih izbavi.
5 Ljetinu njegovu gladni jede,
otima mu i meso koje on za sebe čuva,
i zamka proždire imetak obitelji njegove.
6 Jer zlo ne izbija iz praha,
i nevolja ne niče iz tla.
7 Nego čovjek se rađa za nevolju,
kao što iskre lete uvis.
8 Ali ja bih se Bogu obratio,
Bogu bih iznio stvar svoju;+
9 onome koji čini djela velika i neistraživa,
čudesa kojima nema broja;+
10 onome koji daje da kiša pada po licu zemlje,+
koji vode šalje na polja;+
11 onome koji ponižene na visoko diže,+
pa se žalosni uzdižu do spasenja;
12 onome koji osujećuje spletke lukavih,+
pa nemaju uspjeha u onome što rade rukama svojim;
13 onome koji hvata mudrace u lukavstvu njihovu,+
pa se naum prepredenih pokazuje nepromišljenim,+
14 te i danju na mrak nailaze,
pipaju u podne kao da je noć;+
15 onome koji spašava od mača što izlazi iz usta zlikovačkih,
od ruke jakoga spašava siromaha,+
a nepravda zatvara usta svoja.+
18 Jer on ranjava, ali i povija ranu;
lomi, ali rukama svojim i liječi.
22 Pustošenju i gladi ti ćeš se smijati,
zvijeri zemaljskih nećeš se bojati.
24 Gledat ćeš mir u šatoru svojemu,
obilazit ćeš pašnjak svoj, i vidjet ćeš da je netaknuto imanje tvoje.
27 Eto, to smo utvrdili. Tako je to.
A ti to poslušaj i uvjeri se da je tako!”