8 Nato je Bildad Šuahovac+ odgovorio:
2 “Dokle ćeš govoriti tako?+
Riječi usta tvojih tek su vjetar silni!+
3 Zar Bog izvrće pravdu?+
Zar Svemogući pravicu izvrće?+
4 Sinovi su tvoji zgriješili njemu,
pa ih zato predaje u ruke prijestupu njihovu.
5 Ali kad bi ti potražio Boga+
i kad bi Svemogućega za milost zamolio,
6 kad bi čist i čestit bio,+
on bi se radi tebe dosad već probudio
i obnovio bi pravedno prebivalište tvoje.
7 Početak je tvoj možda malen bio,
ali kraj će tvoj kasnije biti vrlo velik.+
8 Pitaj, molim te, prošle naraštaje,+
razmisli o onome što su dokučili oci njihovi!+
9 Jer mi smo tek od jučer+ i ne znamo ništa,
jer su dani naši na zemlji kao sjena.+
10 Neće li te oni poučiti, neće li ti kazati,
neće li iz srca svojega riječi iznijeti?
11 Zar će papirus+ narasti gdje nema močvare?
Zar će trska narasti gdje nema vode?
12 Dok je još pupoljak, dok je još nepokošena,
prije svake druge trave osušit će se.+
13 Takvi su putevi svakoga tko zaboravlja Boga+
— propada nada otpadnika+ —
14 svakoga kojem je pouzdanje presječeno,
kojem je uzdanica kuća paukova.+
15 Naslonit će se na kuću svoju, ali ona neće stajati,
uhvatit će se za nju, ali ona se neće održati.
16 Zeleni se na suncu,
i po cijelom su mu se vrtu mladice razrasle.+
17 Među gomilom kamenja korijenje je njegovo isprepleteno,
kamenu kuću on gleda.
18 Ako ga tko iščupa iz prebivališta njegova,+
ono će ga zanijekati: ‘Nikada te nisam vidio!’+
19 Eto, tako nestaje put njegov,+
a iz praha drugi niču.
20 Gle, Bog neće odbaciti nikoga tko je čestit,
niti će uzeti za ruku one koji zlo čine.
21 Na koncu će ispuniti usta tvoja smijehom
i usne tvoje klicanjem radosnim.
22 A oni koji te mrze zaodjenut će se sramotom,+
i šatora zlikovačkih više neće biti.”