Pjesma nad pjesmama
7 “Kako su krasni koraci tvoji u sandalama tvojim,+ kćeri plemenita! Obline su bedara tvojih kao nakit,+ djelo ruku umjetničkih. 2 Pupak je tvoj kao čaša okrugla. Vina začinjena+ neka ne ponestane u njoj. Trbuh je tvoj kao kup pšenice, ljiljanima ograđen.+ 3 Dvije su dojke tvoje kao dva mladunčeta, blizanca gazelina.+ 4 Vrat+ je tvoj kao kula bjelokosna. Oči+ su tvoje kao jezera u Hešbonu,+ kod vrata batrabimskih. Nos je tvoj kao kula libanonska, što gleda prema Damasku. 5 Glava je tvoja na tebi kao Karmel,+ a uvojci+ na glavi tvojoj kao vuna crvenkastopurpurna.+ Kralja je zarobila kosa bujna.+ 6 Kako si lijepa, kako si ljupka, voljena moja, najveća od svih milina!+ 7 Stas je tvoj nalik na palmu,+ a dojke+ su tvoje kao grozdovi datulja. 8 Rekao sam: ‘Popet ću se na palmu da dohvatim grane njezine s grozdovima datulja.’+ I daj da dojke tvoje budu kao grozdovi loze, i miris daha tvojega kao jabuke, 9 i nepce tvoje kao najbolje vino...”+ “Koje glatko klizi+ za dragoga mojega, lagano teče niz usne onih što spavaju.
10 Ja pripadam dragome svojem+ i za mnom on žudi.+ 11 Dođi, dragi moj, pođimo u polje!+ Počivajmo među grmovima kane!+ 12 Ustanimo rano i pođimo u vinograde da vidimo je li loza potjerala mladice,+ jesu li se cvjetovi otvorili,+ je li šipak procvao!+ Tamo ću ti pokazati koliko te ljubim.+ 13 Mandragore+ šire miris svoj i kraj ulaza naših ima svake vrste voća najbiranijeg.+ I novo i staro, dragi moj, sačuvala sam za tebe.