Djela apostolska

7 Tada je veliki svećenik upitao: “Je li to tako?” 2 A Stjepan je rekao: “Ljudi, braćo i očevi, čujte! Bog slave+ ukazao se našem praocu Abrahamu dok je on bio u Mezopotamiji, prije nego se nastanio u Haranu,+ 3 i rekao mu: ‘Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’+ 4 Tada je otišao iz zemlje kaldejske i nastanio se u Haranu. Odande ga je Bog, nakon smrti oca njegova,+ uputio da se preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.+ 5 Ali nije mu dao nasljedstva u njoj, niti jedne stope,+ nego mu je obećao da će je dati u posjed+ njemu i potomstvu njegovu nakon njega,+ dok još nije imao djece.+ 6 A Bog je rekao i da će potomci njegovi biti došljaci+ u tuđoj zemlji+ i da će biti porobljeni i potlačeni četiri stotine godina.+ 7 ‘A narodu kojem će robovati ja ću suditi’,+ kazao je Bog, ‘i nakon toga će izaći i služiti* mi na ovome mjestu.’+

8 Dao mu je i savez obrezanja.+ Tako mu se rodio Izak,+ kojega je obrezao osmi dan,+ a Izaku Jakov, a Jakovu dvanaest naših praotaca.+ 9 A praoci su iz ljubomore+ prodali Josipa u Egipat.+ Ali Bog je bio s njim+ 10 i izbavio ga iz svih nevolja njegovih i dao mu da stekne naklonost faraona, kralja egipatskog, i da se pred njim pokaže mudrim. A on ga je postavio da upravlja Egiptom i svim dvorom njegovim.+ 11 Ali na cijeli je Egipat i Kanaan došla glad, nevolja velika, te praoci naši nisu mogli naći hrane.+ 12 No Jakov je čuo da u Egiptu ima hrane+ i poslao je praoce naše prvi put.+ 13 A drugi put Josip se otkrio braći svojoj,+ pa je faraon saznao porijeklo Josipovo.+ 14 Tada je Josip pozvao odande oca svojega Jakova i svu rodbinu,+ ukupno sedamdeset i pet duša.*+ 15 Tako je Jakov otišao u Egipat.+ I umro je+ on i praoci naši.+ 16 I bili su preneseni u Šekem+ i položeni u grob+ koji je Abraham srebrom kupio od sinova Hamorovih u Šekemu.+

17 A kako se približavalo vrijeme da se ispuni obećanje koje je Bog dao Abrahamu, narod je u Egiptu rastao i množio se.+ 18 Tada je Egiptom zavladao drugi kralj, koji nije poznavao Josipa.+ 19 On je lukavo koristio svoju moć protiv našeg roda+ i prisiljavao oce naše da svoju novorođenu djecu predaju da budu pogubljena.+ 20 Upravo u to vrijeme rodio se Mojsije.+ Bio je vrlo lijep, čak i Bogu.+ Tri mjeseca brinuli su se za njega u domu oca njegova. 21 A kad je bio ostavljen, uzela ga je kći faraonova i odgojila kao svojega sina.+ 22 Tako je Mojsije bio poučen svoj mudrosti+ egipatskoj. Bio je silan u svojim riječima+ i djelima.

23 A kad mu je bilo četrdeset godina, došlo mu je u srce da obiđe svoju braću, sinove Izraelove.+ 24 Kad je vidio kako se jednome Izraelcu čini nepravda, branio je i osvetio zlostavljanoga, ubivši Egipćanina.+ 25 Mislio je da će braća njegova shvatiti da im Bog daje spasenje rukom njegovom,+ ali oni to nisu shvatili. 26 A sutradan se pojavio pred njima dok su se dvojica od njih tukla. Pokušao ih je pomiriti,+ govoreći: ‘Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?’+ 27 Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega svojega odbio ga je riječima: ‘Tko je tebe postavio za vladara i suca nad nama?+ 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onog Egipćanina?’+ 29 Na te je riječi Mojsije pobjegao i nastanio se u zemlji midjanskoj,+ gdje su mu se rodila dva sina.+

30 A kad se navršilo četrdeset godina, ukazao mu se anđeo u pustinji kod gore Sinaja u plamenu gorućeg grma.+ 31 Vidjevši to, Mojsije se začudio tom prizoru.+ Dok je prilazio da bolje pogleda, začuo se glas Jehovin: 32 ‘Ja sam Bog praotaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’+ Sav dršćući, Mojsije se više nije usudio pogledati. 33 Tada mu je Jehova rekao: ‘Skini sandale s nogu svojih, jer je tlo na kojem stojiš sveto!+ 34 Vidio sam zlostavljanje naroda svojega u Egiptu+ i čuo sam jecaje njihove,+ pa sam sišao da ih izbavim.+ Zato hajde sada, šaljem te u Egipat!’+ 35 Tog Mojsija, kojeg su se odrekli govoreći: ‘Tko je tebe postavio za vladara i suca?’+ njega je Bog poslao+ kao vladara i izbavitelja rukom anđela koji mu se ukazao u grmu. 36 Taj ih je čovjek izveo+ čineći čuda i znamenja u Egiptu+ i u Crvenom moru+ i u pustinji* četrdeset godina.+

37 To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: ‘Bog će vam između braće vaše podignuti proroka kao što sam ja.’+ 38 To je onaj+ koji je bio među narodom+ u pustinji s anđelom,+ koji mu je govorio na gori Sinaju, i s praocima našim. On je primio svete objave+ koje još uvijek žive, da ih preda vama. 39 Njemu naši praoci nisu htjeli biti poslušni, nego su ga odbacili+ i u srcima se svojim vratili u Egipat,+ 40 pa su rekli Aronu: ‘Načini nam bogove koji će ići pred nama! Jer ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem, koji nas je izveo iz zemlje egipatske.’+ 41 Tako su u te dane načinili tele,+ prinijeli žrtvu tom idolu i veselili su se djelu ruku svojih.+ 42 Stoga se Bog okrenuo od njih i pustio ih+ da štuju vojsku nebesku, kao što je napisano u knjizi proročkoj:+ ‘Zar ste meni u pustinji četrdeset godina prinosili životinjske i druge žrtve, dome Izraelov?+ 43 Ne, nego ste nosili šator Molohov*+ i zvijezdu+ boga Refana, likove koje ste načinili da im se klanjate.* Zato ću vas prognati+ dalje od Babilona.’

44 Naši praoci imali su šator svjedočanstva u pustinji, kao što je on odredio kad je rekao Mojsiju da ga izradi prema prikazu koji je vidio.+ 45 Taj su šator praoci naši preuzeli od svojih otaca i unijeli su ga pod Jošuinim vodstvom+ u zemlju koju su posjedovali narodi+ koje je Bog otjerao pred praocima našim.+ Ondje je ostao sve do Davidovih dana. 46 David je stekao Božju naklonost+ i molio je da mu se dopusti podići boravište+ Bogu Jakovljevu. 47 Ali dom mu je sagradio Salamun.+ 48 No Svevišnji ne prebiva u građevinama koje su načinjene rukama,+ kao što govori prorok: 49 ‘“Nebo je prijestolje moje,+ a zemlja je podnožje nogama mojim.+ Kakav ćete mi dom sagraditi?” govori Jehova. “Gdje je mjesto počinka mojega?+ 50 Nije li moja ruka sve to načinila?”’+

51 Ljudi tvrdokorni i neobrezanih srca+ i ušiju! Vi se uvijek opirete svetom duhu — kako su činili praoci vaši, tako činite i vi.+ 52 Kojeg od proroka nisu progonili praoci vaši?+ Čak su poubijali+ one koji su navijestili dolazak Pravednika,+ čiji ste vi sada izdajnici i ubojice postali,+ 53 vi koji ste primili Zakon preko anđelâ,+ ali ga niste držali.”

54 Kad su to čuli, rasrdili su se u srcima svojim+ i počeli škrgutati zubima+ na njega. 55 A on je, pun duha svetoga, upro pogled u nebo i ugledao slavu Božju i Isusa kako stoji zdesna Bogu+ 56 i rekao: “Evo, vidim nebesa otvorena+ i Sina čovječjeg+ kako stoji zdesna Bogu.”+ 57 Nato su povikali iz svega glasa, začepili uši rukama+ i svi zajedno navalili na njega. 58 I izbacili su ga iz grada+ te počeli bacati kamenje na njega.+ A svjedoci+ su odložili svoje ogrtače do nogu mladića koji se zvao Savao.+ 59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh* moj!”+ 60 Zatim je kleknuo i povikao na sav glas: “Jehova, ne uzmi im ovo za grijeh!”+ Rekavši to, umro* je.