10 Jer si zaboravio*+ Boga spasenja svojega+ i nisi se sjećao Stijene+ utvrde svoje. Zato sadiš nasade lijepe i mladicama tuđim zasađuješ ih.

32 Može li djevica zaboraviti nakit svoj, nevjesta pojas svoj? A narod moj zaboravlja mene već bezbroj dana.+

21 Na stazama utabanim čuo se plač i usrdne molbe sinova Izraelovih. Jer iskvarili su puteve svoje,+ zaboravili su Jehovu, Boga svojega.+