9 Tada je čovjek+ ustao da pođe, zajedno s inočom svojom+ i slugom svojim.+ Ali tast njegov, otac mlade žene, rekao mu je: “Evo, kraj je dana i uskoro će večer. Molim te, prenoćite ovdje!+ Evo, dan je na izmaku, prenoći ovdje i neka ti srce bude veselo!+ A sutra uranite, pa pođite na put i vratite se šatoru svojemu!”

22 Dok su se oni veselili,+ gle, stanovnici grada, nevaljali ljudi,+ okružili su kuću,+ gurajući se na vrata. I vikali su starcu, vlasniku one kuće: “Izvedi čovjeka što je ušao u kuću tvoju da općimo s njim!”+