Djela apostolska

21 Kad smo se teška srca rastali od njih, isplovili smo. Jedreći ravno, došli smo u Kos, a sutradan u Rodos, pa odande u Pataru. 2 I našavši brod koji je išao u Feniciju, ukrcali smo se i otplovili. 3 Kad smo ugledali Cipar,+ ostavili smo ga slijeva ploveći dalje prema Siriji+ i pristali smo u Tiru, jer je ondje brod trebao iskrcati teret.+ 4 Pronašli smo učenike i ostali ondje sedam dana. A oni su, potaknuti duhom,+ nagovarali Pavla da ne ide u Jeruzalem. 5 A kad se naš boravak približio kraju, otišli smo odande i nastavili put. Svi su nas, zajedno sa ženama i djecom, pratili dok nismo izašli iz grada. Na obali smo kleknuli,+ pomolili se 6 i oprostili+ jedni s drugima. Mi smo se popeli na brod, a oni su se vratili kući.

7 Zatim smo otplovili iz Tira i stigli u Ptolemaidu. Ondje smo pozdravili braću i ostali jedan dan s njima. 8 Sutradan smo otputovali i stigli u Cezareju.+ Ušli smo u kuću Filipa, propovjednika dobre vijesti,* koji je bio jedan od sedmorice,+ i ostali smo kod njega. 9 On je imao četiri kćeri, djevice, koje su prorokovale.+ 10 Dok smo boravili ondje, a ostali smo dosta dana, iz Judeje je došao neki prorok po imenu Agab.+ 11 I došavši k nama, uzeo je Pavlov pojas, svezao sebi noge i ruke te rekao: “Ovako kaže sveti duh: ‘Čovjeka kojem pripada ovaj pojas ovako će svezati+ Židovi u Jeruzalemu i predati+ ga u ruke neznabošcima.’” 12 Kad smo to čuli, i mi i oni koji su bili iz tog mjesta počeli smo ga moliti da ne ide+ u Jeruzalem. 13 Nato je Pavao rekao: “Zašto plačete+ i srcu mojemu otežavate odlazak?+ Vjerujte, spreman sam ne samo biti okovan nego i umrijeti+ u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.” 14 A kako se nije dao odgovoriti, umirili smo se riječima: “Neka bude Jehovina volja!”+

15 Nakon tih dana spremili smo se i krenuli u Jeruzalem.+ 16 S nama su išli i neki učenici iz Cezareje+ da nas odvedu k čovjeku u čijem smo domu trebali odsjesti, k nekom Mnasonu s Cipra, jednom od prvih učenika. 17 Kad smo stigli u Jeruzalem,+ braća su nas radosno primila.+ 18 Sutradan je Pavao otišao s nama k Jakovu.+ Ondje su bili i svi starješine. 19 Pozdravio ih je i potom ih podrobno izvijestio+ o onome što je Bog učinio među neznabošcima putem njegove službe.+

20 Kad su to čuli, počeli su slaviti Boga, a njemu su rekli: “Vidiš, brate, koliko tisuća vjernika ima među Židovima i svi se oni revno drže Zakona.+ 21 Ali čuli su o tebi da sve Židove koji su među neznabošcima učiš otpadništvu od Mojsija,+ govoreći im da ne obrezuju+ djecu i da ne žive po židovskim običajima. 22 Što da sad učinimo? Oni će svakako čuti da si došao. 23 Stoga učini ovo što ti kažemo: Imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom.+ 24 Povedi te ljude, s njima se obredno očisti i plati za njih+ da obriju glavu.+ Tako će svi znati da nema ništa u onome što su čuli o tebi, nego da si na pravom putu i da se držiš Zakona.+ 25 A što se tiče vjernika iz drugih naroda,* poslali smo svoju odluku: trebaju se uzdržavati od onoga što je žrtvovano idolima,+ od krvi,+ od udavljenoga+ i od bluda.”+

26 Tako je Pavao sutradan poveo one ljude, obredno se očistio s njima+ i ušao u hram da objavi svršetak+ dana obrednog čišćenja kad se treba prinijeti prinos+ za svakoga od njih.+

27 A kad se sedam+ dana određenih za očišćenje približilo kraju, Židovi iz Azije vidjeli su ga u hramu, uzbunili sav narod+ i uhvatili ga, 28 vičući: “Ljudi Izraelci, pomozite! Ovo je čovjek koji sve posvuda uči protiv našeg naroda,+ Zakona i ovoga mjesta, pa je čak i Grke doveo u hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”+ 29 Naime, prije su vidjeli s njim u gradu Efežanina Trofima,+ pa su mislili da ga je Pavao uveo u hram. 30 I cijeli se grad uskomešao+ i narod se strčao. Uhvatili su Pavla i odvukli ga iz hrama.+ I odmah su zatvorili vrata. 31 I dok su se spremali da ga ubiju, do tisućnika čete došla je vijest da u cijelom Jeruzalemu vlada metež.+ 32 On je odmah uzeo vojnike i stotnike i dotrčao k njima.+ Kad su ugledali tisućnika+ i vojnike, prestali su tući Pavla.

33 Tada je tisućnik pristupio, uhvatio ga i zapovjedio da ga okuju dvostrukim lancima.+ I počeo je ispitivati tko je on i što je učinio. 34 A u mnoštvu su jedni vikali jedno, a drugi drugo.+ Kako zbog vike nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedio je da ga odvedu u vojarnu.+ 35 Kad je Pavao došao na stepenice, vojnici su ga morali nositi da ga zaštite od nasilne svjetine, 36 jer je mnoštvo naroda stalno išlo za njim i vikalo: “Smakni ga!”+

37 Upravo kad su Pavla trebali uvesti u vojarnu, rekao je tisućniku: “Smijem li ti nešto reći?” On je odvratio: “Zar znaš grčki? 38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena izazvao pobunu+ i izveo u pustinju četiri tisuće naoružanih pobunjenika?”* 39 Tada je Pavao rekao: “Ja sam Židov,+ iz Tarza+ u Ciliciji, građanin znamenitoga grada. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu!” 40 Kad mu je dopustio, Pavao je stojeći na stepenicama dao narodu znak rukom.+ Kad je nastala velika tišina, obratio im se na hebrejskom jeziku:+