2. Kraljevima
18 Treće godine kraljevanja Hošee,+ sina Elina, nad Izraelom, Ezekija,+ sin Ahaza,+ kralja Judina, postao je kralj. 2 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Abi,* a bila je kći Zaharijina.+ 3 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ sve kako je činio i David, praotac njegov.+ 4 On je uklonio obredne uzvišice,+ porazbijao obredne stupove,+ posjekao obredno deblo+ i razbio bakrenu zmiju+ koju je bio načinio Mojsije,+ jer su joj sve do tada sinovi Izraelovi spaljivali prinose+ i zvali su je Nehuštan.*+ 5 Uzdao se u Jehovu,+ Boga Izraelova, i nije bilo takvoga među svim kraljevima Judinim poslije njega,+ a ni među onima prije njega.+ 6 Čvrsto se držao Jehove+ i nije odstupio od njega, nego je držao zapovijedi koje je Jehova dao Mojsiju.+ 7 I Jehova je bio s njim,+ te je postupao razborito+ u svemu što je poduzimao. I pobunio se protiv kralja asirskog i nije mu više služio.+ 8 On je pobio Filistejce+ do Gaze+ i područja njezina, od kule+ stražarske do utvrđena grada.
9 Četvrte godine kraljevanja Ezekijina, odnosno sedme godine kraljevanja Hošee,+ sina Elina, nad Izraelom, došao je Salmanasar,+ kralj asirski, na Samariju i opkolio je.+ 10 Osvojio ju je+ nakon tri godine. Šeste godine kraljevanja Ezekijina, odnosno devete godine kraljevanja Hošeina nad Izraelom, pala je Samarija.+ 11 Potom je kralj asirski+ odveo Izraelce u izgnanstvo+ u Asiriju i naselio ih u Halahu+ i Haboru+ na rijeci Gozanu i u gradovima medijskim,+ 12 zato što nisu poslušali+ glas Jehove, Boga svojega, nego su prestupali savez njegov,+ sve što je zapovjedio Mosije, sluga Jehovin.+ Nisu to slušali niti izvršavali.
13 Četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina došao je Sanherib,+ kralj asirski,+ na sve utvrđene gradove Judine i osvojio ih. 14 Tada je Ezekija, kralj Judin, poručio kralju asirskome u Lakiš: “Zgriješio sam! Odvrati se od mene i što god mi nametneš, nosit ću!”+ A kralj asirski zatražio je od Ezekije, kralja Judina, tri stotine talenata* srebra+ i trideset talenata zlata. 15 I Ezekija je dao sve srebro što se našlo u domu Jehovinu+ i u riznicama dvora kraljeva.+ 16 Tada je Ezekija, kralj Judin, skinuo vrata hrama Jehovina+ i dovratnike koje je sam bio obložio zlatom+ te je zlato s njih dao kralju asirskom.
17 A kralj asirski+ poslao je tartana,*+ rabsarisa* i rabšaka*+ iz Lakiša+ u Jeruzalem kralju Ezekiji s jakom vojskom. I oni su ustali i pošli u Jeruzalem. Kad su stigli, stali su kod vodovoda+ gornjega jezerca+ na cesti koja vodi do polja bjelilaca rublja.+ 18 I pozvali su kralja, ali su k njima izašli Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski, Šebna,+ pisar, i Joah, sin Asafov, ljetopisac.
19 I rabšak+ im je rekao: “Recite Ezekiji: ‘Ovako kaže veliki kralj,+ kralj asirski: “Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?+ 20 Ti kažeš: ‘Imam vještinu+ i silu potrebnu za rat’, ali to su samo prazne riječi. U koga se uzdaš, pa si se pobunio+ protiv mene? 21 Eto, uzdaš se u podršku Egipta,+ trske slomljene,+ koja probada dlan onome tko se na nju nasloni. Takav je faraon,+ kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega. 22 A ako mi kažete: ‘Uzdamo se u Jehovu, Boga svojega’,+ nije li upravo njegove uzvišice+ i žrtvenike Ezekija uklonio,+ pa govori Judi i Jeruzalemu: ‘Pred ovim se žrtvenikom klanjajte u Jeruzalemu’?”’+ 23 Hajde, okladi se+ s gospodarom mojim, kraljem asirskim: dat ću ti dvije tisuće konja, pa da vidimo možeš li naći jahače za njih.+ 24 Kako ćeš, dakle, poraziti jednog jedinog upravitelja među najmanjim slugama gospodara mojega,+ kad se u Egipat uzdaš da će ti dati kola+ i konjanike?+ 25 Uostalom, jesam li bez odobrenja Jehovina krenuo na mjesto ovo da ga opustošim? Sam Jehova rekao mi je:+ ‘Idi na tu zemlju i opustoši je!’”
26 Nato su Elijakim,+ sin Hilkijin, Šebna+ i Joah+ rekli rabšaku:+ “Molimo te, govori slugama svojim jezikom sirijskim,*+ jer mi razumijemo! Nemoj nam govoriti jezikom judejskim*+ da čuje narod koji je na zidu!” 27 Ali rabšak im je rekao: “Zar me gospodar moj poslao da riječi ove kažem gospodaru tvojemu i tebi? Nije li me poslao ljudima koji na zidu stoje, koji će zajedno s vama morati izmet svoj jesti+ i mokraću svoju piti?”+
28 Potom je rabšak, stojeći i dalje na tome mjestu, stao na sav glas vikati na jeziku judejskom+ ove riječi: “Čujte riječ velikoga kralja,+ kralja asirskoga! 29 Ovako kaže kralj: ‘Ne dajte da vas zavara Ezekija, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke!+ 30 Ne dajte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Jehovu,+ govoreći vam: “Jehova će nas sigurno izbaviti+ i ovaj grad neće biti predan u ruke kralju asirskom.”+ 31 Ne slušajte Ezekiju, jer ovako kaže kralj asirski: “Predajte mi se i izađite k meni, pa neka svaki od vas jede s trsa svojega i svaki sa smokve svoje+ i neka svaki od vas pije vodu iz nakapnice* svoje,+ 32 dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša,+ u zemlju žita i vina mladoga, u zemlju kruha+ i vinograda,+ u zemlju maslina i meda!+ Tako ćete ostati živi i nećete umrijeti. Ne slušajte Ezekiju, jer vas zavodi, govoreći: ‘Jehova će nas izbaviti’!+ 33 Je li ijedan bog drugih naroda izbavio+ svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?+ 34 Gdje su bogovi hamatski+ i arpadski?+ Gdje su bogovi sefarvajimski,+ henski+ i ivski?+ Jesu li izbavili Samariju iz ruke moje?+ 35 Koji je od svih bogova tih zemalja izbavio zemlju svoju iz ruke moje,+ pa da sad Jehova izbavi Jeruzalem iz ruke moje?”’”+
36 A narod je šutio+ i nije mu odgovorio+ ni riječi, jer je kraljeva zapovijed glasila: “Nemojte mu odgovarati!”+ 37 Potom su Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski, Šebna,+ pisar, i Joah,+ sin Asafov, ljetopisac, razderali haljine svoje+ i otišli k Ezekiji te mu kazali riječi rabšakove.