2. Samuelova
12 I Jehova je poslao Natana+ k Davidu. Kad je došao k njemu,+ rekao mu je: “U nekom su gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2 Bogataš je imao vrlo mnogo ovaca i goveda,+ 3 a siromah nije imao ništa, osim jedne ovčice, koju je kupio.+ Hranio ju je i ona je rasla uz njega i uz sinove njegove. Jela je od zalogaja njegova, pila iz čaše njegove i spavala mu u njedrima. Bila mu je kao kći. 4 Poslije nekog vremena došao je bogatašu neki čovjek u posjet. A bogatašu je bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da pripravi putniku koji je došao k njemu, nego je uzeo ovčicu onoga siromaha i pripravio je čovjeku koji je došao k njemu.”+
5 Tada se David razgnjevio na onoga čovjeka,+ pa je rekao Natanu: “Tako živ bio Jehova,+ čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!+ 6 A ovcu neka nadoknadi+ četverostruko,+ zato što je učinio takvo što i nije se smilovao!”+
7 Tada je Natan rekao Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao+ za kralja nad Izraelom i ja sam te izbavio+ iz ruke Šaulove. 8 Dao sam ti kuću gospodara tvojega,+ žene gospodara tvojega+ položio sam u krilo tvoje i dao sam ti dom Izraelov i dom Judin.+ I da to nije bilo dovoljno, još bih ti dodao.+ 9 Zašto si onda prezreo riječ Jehovinu i učinio što je zlo+ u očima njegovim? Uriju Hetita pogubio si mačem,+ a ženu njegovu uzeo sebi za ženu.+ Ubio si ga mačem sinova Amonovih. 10 Zato se mač+ neće udaljiti od doma tvojega dovijeka,+ jer si me prezreo uzevši ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ 11 Ovako kaže Jehova: ‘Evo, podignut ću na tebe zlo iz doma tvojega.+ Uzet ću žene tvoje na tvoje oči i dati ih bližnjemu tvojemu.+ I on će leći sa ženama tvojim pred svima.+ 12 Ti si radio tajno,+ a ja ću to učiniti pred svim Izraelom,+ da svi vide.’”+
13 David je nato rekao+ Natanu: “Zgriješio sam Jehovi.”+ A Natan je odvratio Davidu: “Jehova ti je oprostio grijeh tvoj.+ Nećeš umrijeti.+ 14 Ali zato što si prezreo Jehovu+ onim što si učinio, umrijet će sin koji ti se rodio.”+
15 Potom je Natan otišao kući svojoj.
A Jehova je bolešću udario+ dijete koje je žena Urijina rodila Davidu. 16 I David se molio pravome Bogu za dječaka, strogo je postio,+ a kad bi ušao u kuću, ležao bi preko noći na zemlji.+ 17 Starješine doma njegova, stojeći oko njega, nastojali su ga podignuti sa zemlje, ali on nije htio niti je htio jesti+ s njima. 18 A sedmoga dana dijete je umrlo. Sluge su se bojali reći Davidu da je dijete umrlo, jer su govorili: “Dok je dijete još bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. Pa kako da mu sada kažemo: ‘Dijete je umrlo’? Učinit će kakvo zlo!”
19 Kad je David vidio da sluge njegovi šapću među sobom, shvatio je da je dijete umrlo. Zato je David upitao sluge svoje: “Je li dijete umrlo?” A oni su mu odgovorili: “Umrlo je.” 20 Tada se David digao sa zemlje, oprao se, namazao uljem+ i obukao druge haljine. Zatim je otišao u dom+ Jehovin i ondje se poklonio.+ Potom se vratio kući svojoj i zatražio jesti. I postavili su jelo pred njega i on je jeo. 21 A sluge su ga njegovi upitali: “Što to sada znači? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao, a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš.” 22 A on je odgovorio: “Dok je dijete bilo živo, postio+ sam i plakao+ jer sam mislio: ‘Tko zna, možda će mi se Jehova smilovati i dijete će ostati živo!’+ 23 A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti?+ Ja ću otići k njemu,+ ali ono se neće vratiti k meni.”+
24 I David je tješio ženu svoju Bat-Šebu.+ Potom je došao k njoj i legao s njom. I ona je rodila sina+ kojemu su dali ime Salamun.*+ I Jehova ga je volio.+ 25 Zato je poslao proroka Natana+ da ga nazove Jedidija,* jer ga je Jehova volio.
26 A Joab+ se borio protiv Rabe+ sinova Amonovih i na koncu osvojio taj kraljevski grad. 27 I Joab je poslao glasnike Davidu, poručivši mu: “Napao sam Rabu+ i osvojio dio grada gdje je voda. 28 Zato sada skupi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grad pa da grad nosi moje ime.”
29 I David je skupio svu vojsku i krenuo na Rabu. Napao je grad i osvojio ga. 30 Skinuo je s Malkamove* glave krunu+ od zlata tešku jedan talenat,* ukrašenu dragim kamenjem. I stavili su krunu na glavu Davidovu. On je odnio vrlo mnogo plijena+ iz grada. 31 A narod što je bio u njemu odveo je i postavio da radi s pilama za kamen, oštrim željeznim alatkama,+ željeznim sjekirama i da izrađuje opeke. Tako je učinio u svim gradovima sinova Amonovih. Naposljetku se David sa svom vojskom vratio u Jeruzalem.