2. Samuelova
21 Jednom je u danima Davidovim tri godine uzastopno vladala glad.+ I David se obratio Jehovi za savjet, a Jehova mu je rekao: “Na Šaulu i na domu njegovu leži krivnja za krv zbog Gibeonjana koje je pobio.”+ 2 Tada je kralj pozvao Gibeonjane+ i razgovarao s njima. (A Gibeonjani nisu bili Izraelci, nego ostatak Amorejaca.+ Premda su im se sinovi Izraelovi bili obavezali zakletvom,+ Šaul ih je htio pobiti+ u svojoj revnosti+ za sinove Izraelove i Judine.) 3 I David je rekao Gibeonjanima: “Što da vam učinim? Čime da očistim taj grijeh+ da biste blagoslovili nasljedstvo+ Jehovino?” 4 A Gibeonjani su mu odgovorili: “Ne tražimo ni srebra ni zlata+ od Šaula i doma njegova, a nemamo ni pravo pogubiti koga u Izraelu.” On je nato rekao: “Učinit ću vam što god tražite!” 5 A oni su rekli kralju: “Budući da nas je taj čovjek zatirao+ i da je smišljao+ kako da nas istrijebi, da nas ne bude nigdje na području Izraelovu, 6 neka nam se preda sedam ljudi od sinova njegovih+ da javno izložimo tijela njihova+ pred Jehovom u Gibei+ Šaulovoj, gradu izabranika Jehovina.”+ Nato je kralj rekao: “Predat ću vam ih.”
7 Ali kralj se smilovao Mefibošetu,+ sinu Jonatana, sina Šaulova. David je to učinio zbog zakletve+ kojom su se on i Jonatan, sin Šaulov, jedan drugome zakleli pred Jehovom. 8 Tako je kralj uzeo dva sina koja je Rispa,+ kći Ajina, rodila Šaulu, to jest Armonija i Mefibošeta, te pet sinova koje je Mikala,*+ kći Šaulova, rodila Adrielu,+ sinu Barzilaja Meholjanina. 9 I dao ih je u ruke Gibeonjanima koji su javno izložili tijela njihova na gori pred Jehovom.+ Tako su sva sedmorica poginula zajedno. Bili su pogubljeni prvih dana žetve, na početku žetve ječma.+ 10 A Rispa, kći Ajina,+ uzela je kostrijet+ i prostrla je sebi na stijeni, i ostala je ondje od početka žetve pa dok kiša s neba nije pala na njih.+ I nije dala da se ptice+ nebeske spuste na njih danju niti da im se zvijeri+ poljske približe noću.
11 Poslije nekog vremena javili su+ Davidu što je učinila Rispa, kći Ajina, inoča* Šaulova. 12 I David je otišao i uzeo kosti Šaulove+ i kosti njegova sina Jonatana od građana Jabeš-Gileada,+ koji su ih potajno odnijeli s trga u Bet-Šanu,+ gdje su ih Filistejci objesili+ onoga dana kad su porazili Šaula na Gilboi.+ 13 Odnio je odande kosti Šaulove i kosti njegova sina Jonatana, a skupili su i kosti onih što su bili javno izloženi.+ 14 Potom su pokopali kosti Šaula i njegova sina Jonatana u zemlji Benjaminovoj, u Seli,+ u grobu Kiša,+ oca Šaulova, i tako su izvršili sve što im je kralj zapovjedio. Poslije toga Bog je uslišio njihove usrdne molitve za zemlju.+
15 A Filistejci+ su se opet zaratili s Izraelom, tako da je David otišao sa slugama svojim u boj protiv Filistejaca. I David se umorio. 16 A Išbi-Benob, jedan od Refaimaca,*+ čije je bakreno koplje+ bilo teško tri stotine šekela* i koji je imao pripasan novi mač, htio je ubiti Davida. 17 Ali Abišaj,+ sin Serujin, priskočio je Davidu u pomoć,+ udario Filistejca i ubio ga. Tada su se Davidovi ljudi zakleli: “Nećeš više ići s nama u boj,+ da ne ugasiš+ svjetiljku+ Izraelovu!”
18 Poslije toga opet je izbio rat s Filistejcima u Gobu.* Tada je Sibekaj+ Hušanin+ ubio Safa, jednog od Refaimaca.+
19 Kad je opet izbio rat s Filistejcima u Gobu, Elhanan,+ sin Jaare-Oregima, iz Betlehema, ubio je Golijata iz Gata, čije je koplje imalo držak kao vratilo tkalačko.+
20 Potom je opet izbio rat u Gatu,+ gdje je bio neki čovjek neobično krupna stasa, koji je imao šest prstiju na svakoj ruci i na svakoj nozi, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio jedan od Refaimaca.+ 21 Kad se počeo rugati+ Izraelu, ubio ga je Jonatan,+ sin Davidova brata Šimija.*+
22 Ta četvorica bili su Refaimci iz Gata,+ a poginuli su od ruke Davidove i od ruku slugu njegovih.+