2 Ako se koji čovjek zavjetuje+ Jehovi ili zakletvom+ obaveže dušu svoju zavjetom uzdržanja,+ ne smije prekršiti svoju riječ.+ Neka učini sve što izađe iz usta njegovih.+

35 Kad ju je ugledao, razderao je haljine svoje,+ govoreći: “Jao, kćeri moja! Doista si me u tugu bacila i baš si ti ta kojoj sam nevolju nanio! Jer sam se zavjetovao Jehovi i ne mogu poreći što sam zavjetovao.”+