7 Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od praha+ zemaljskoga+ i udahnuo mu u nosnice dah života,+ i čovjek je postao živa duša.+

19 U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet.+ Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”+

21 I Jehova je omirisao umirujući miris.+ Stoga je Jehova rekao u srcu+ svojemu: “Nikad više neću zemlju prokleti+ zbog čovjeka, zbog toga što je srce čovječje sklono zlu od mladosti njegove,+ niti ću ikad više udariti sve živo kao što sam to sada učinio.+

7 Tada se prah vraća u zemlju,+ gdje je i bio, a duh*+ se vraća pravome Bogu,+ koji ga je dao.+

8 Jehova, ti si Otac naš.+ Mi smo glina,+ a ti si Lončar naš,+ i svi smo djelo ruku tvojih.+