2 Ako se koji čovjek zavjetuje+ Jehovi ili zakletvom+ obaveže dušu svoju zavjetom uzdržanja,+ ne smije prekršiti svoju riječ.+ Neka učini sve što izađe iz usta njegovih.+

4 Kad zavjetuješ zavjet Bogu, ne oklijevaj izvršiti ga,+ jer bezumnici nikome nisu mili.+ Što si zavjetovao, to izvrši.+

6 Ne daj ustima svojim da na grijeh navedu tijelo tvoje+ i ne reci pred anđelom:+ “Zabunio sam se!”+ Zašto da se pravi Bog razgnjevi zbog glasa tvojega i uništi djelo ruku tvojih?+

8 “Zar će čovjek zemaljski potkradati Boga? A vi mene potkradate.”

I još kažete: “U čemu te potkradamo?”

“U desetinama i u prilozima.

33 Nadalje, čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne kuni se+ lažno, nego ispuni zavjete svoje Jehovi.’+

11 A vi kažete: ‘Ako čovjek kaže ocu ili majci: “Što god imam, a čime bih ti mogao pomoći, to je korban+ (to jest određeno je za dar+ Bogu)...”’