7 Rekla je: ‘Dopusti mi, molim te, da pabirčim!+ Skupljat ću požnjeveno klasje što ostane iza žetelaca.’ Potom je otišla i, eto, na nogama je od jutra pa sve do malo prije, kad je tek nakratko sjela da se odmori.”+
4Jednom je žena jednoga od sinova proročkih*+ povikala k Elizeju: “Moj muž, sluga tvoj, umro je, a ti dobro znaš da se sluga tvoj uvijek bojao+ Jehove! No sada je došao vjerovnik+ da mi uzme oba sina sebi za robove.”