3 Kad je došao sedmi mjesec,+ sinovi Izraelovi bili su već u svojim gradovima. I narod se sakupio kao jedan+ u Jeruzalemu.+

8 A sad nam ti, Jehova, Bože naš, na trenutak ukazuješ milost+ i ostavio si nam preživjele+ i dao da budemo na sigurnom* u svetome mjestu tvojemu, da bi podario sjaj očima našim,+ Bože naš, i dao nam malo života u ropstvu našemu.+

12 Reći ćeš u taj dan:+ “Hvala ti, Jehova, jer iako si se razgnjevio na mene, gnjev se tvoj odvratio+ i ti si me utješio!+

18 Narod će moj živjeti u prebivalištima mirnim, u obitavalištima sigurnim, u počivalištima gdje ih nitko neće uznemiravati.+

10 “Ti se ne boj, slugo moj, Jakove!” kaže Jehova. “Ne plaši se, Izraele!+ Jer, evo, spasit ću te iz zemlje daleke i potomstvo tvoje iz zemlje zarobljeništva njihova.+ Vratit će se Jakov, bit će miran i spokojan i nitko ga neće plašiti.”+

24 Među svima koji su oko doma Izraelova, koji ga preziru, neće više biti nikakve bodljike koja bi ga bola+ niti trna koji bi mu bol zadavao. I tada će se znati da sam ja Svevišnji Gospodin Jehova.”’