3 I rekao sam kralju: “Neka je kralj živ dovijeka!+ Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad+ gdje su grobovi praotaca mojih+ opustošen, a vrata su mu vatrom spaljena?”+

4 Nato su Kaldejci rekli kralju na aramejskom:+ “Kralju, da si živ dovijeka!+ Ispričaj san slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti značenje njegovo.”+

10 Kad je kraljica čula za riječi kralja i velikaša njegovih, ušla je u dvoranu gdje je bila gozba. I kraljica je rekla: “Kralju, da si živ dovijeka!+ Neka te misli tvoje ne plaše i neka lice tvoje ne blijedi!