17 Ja ću sići+ i ondje s tobom govoriti.+ Uzet ću nešto duha+ što je na tebi i stavit ću ga na njih pa će oni s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam.+

11 A onda se narod sjetio dana davnih, Mojsija, sluge njegova: “Gdje je onaj koji ih je izveo iz mora+ s pastirima stada svojega?+ Gdje je onaj koji je u njega stavio sveti duh svoj,+

18 To je san koji sam sanjao ja, kralj Nebukadnezar. A ti, Beltešasare, reci što on znači, jer nijedan drugi mudrac u kraljevstvu mojemu ne može mi reći što znači.+ Ali ti možeš, jer u tebi je duh svetih bogova.’+

24 znači ovo, kralju, i odredba+ je Svevišnjega+ ono što će se dogoditi gospodaru mojemu kralju.+

11 Ima u kraljevstvu tvojemu čovjek u kome je duh svetih bogova.+ U danima oca tvojega u njemu je prebivala pronicljivost,* razboritost* i mudrost slična mudrosti bogova, i kralj Nebukadnezar, otac tvoj, postavio ga je za poglavara+ svećenicima koji se bave vračanjem, prizivateljima duhova, Kaldejcima i zvjezdoznancima — tvoj vlastiti otac, kralju —