Danijel
10 Treće godine perzijskoga kralja Kira,+ Danijelu, prozvanome Beltešasar,+ bila je dana jedna objava. Objava je bila istinita — o velikom vojnom pohodu.+ I on je razumio objavu i shvatio viđenje.+
2 U te dane, ja, Danijel, tugovao+ sam puna tri tjedna. 3 Kruha slasnoga nisam jeo, meso ni vino nije ulazilo u usta moja i nisam se mazao uljem dok se nisu navršila tri tjedna.+ 4 A dvadeset i četvrtoga dana prvoga mjeseca, kad sam bio na obali velike rijeke, rijeke Hidekela,*+ 5 podigao sam oči i, gle, bio je tu jedan čovjek obučen u haljine lanene,+ bokova+ opasanih zlatom iz Ufaza.+ 6 Tijelo mu je bilo poput kamena krizolita,+ lice mu je izgledalo kao munja,+ oči kao baklje zapaljene,+ ruke i noge kao bakar ulašteni,+ a glas riječi njegovih bio je kao glas mnoštva. 7 Jedino sam ja, Danijel, vidio to viđenje, a ljudi koji su bili sa mnom nisu ga vidjeli.+ Ali spopao ih je velik strah, te su pobjegli da se sakriju.
8 A ja sam ostao sam i vidio to veliko viđenje. I u meni nije ostalo snage. Potpuno sam klonuo i više nisam imao snage.+ 9 I začuo sam glas riječi njegovih. I dok sam slušao glas riječi njegovih, čvrsto sam zaspao,+ s licem na zemlji.+ 10 I gle, jedna me ruka dotakla,+ prodrmala me i pomogla mi da se pridignem na koljena i na dlanove. 11 I on mi je rekao:
“Danijele, miljeniče Božji,+ razumij riječi koje ti govorim+ i ustani tu gdje jesi, jer sam sada poslan k tebi!”
I kad mi je to rekao, ja sam ustao dršćući.
12 Zatim mi je rekao: “Ne boj se,+ Danijele, jer od prvoga dana kad si upravio srce svoje da bi to razumio+ i kad si se ponizio pred Bogom svojim+ riječi su tvoje bile uslišene i ja sam došao zbog riječi tvojih!+ 13 No knez+ kraljevstva perzijskoga+ stajao mi je na putu+ dvadeset i jedan dan, ali gle, Mihael,*+ jedan od najviših knezova,+ došao mi je u pomoć. A ja sam ostao tamo kod kraljeva perzijskih.+ 14 I došao sam da razabereš što će zadesiti narod tvoj+ u posljednjim danima,+ jer to je viđenje+ za dane koji tek trebaju doći.”+
15 A dok mi je on govorio te riječi, spustio sam lice prema zemlji+ i zanijemio. 16 I gle, on koji je bio sličan sinovima ljudskim dotaknuo mi je usne,+ i ja sam otvorio usta svoja da govorim+ i rekao sam onome koji je stajao preda mnom: “Gospodaru moj,+ zbog viđenja nutrinu mi je obuzeo velik nemir i ostao sam bez snage.+ 17 Pa kako bi sluga tvoj, gospodaru moj, mogao govoriti s tobom, gospodarom svojim?+ I u meni sada nema snage, a ni daha nije ostalo u meni.”+
18 Tada me opet dotaknuo onaj koji je izgledao kao čovjek i ojačao me.+ 19 Zatim je rekao: “Ne boj se,+ miljeniče Božji!+ Mir tebi!+ Budi jak, ohrabri se!”+ I čim mi je počeo govoriti, skupio sam snagu, pa sam rekao: “Neka gospodar moj govori,+ jer si me ojačao!”+ 20 Tada je rekao:
“Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije.+ I kad odem, gle, doći će i knez Grčke.+ 21 No reći ću ti što je zapisano u knjizi istine,+ i znaj da nema nikoga tko mi u ovome snažno pomaže, osim Mihaela,+ kneza vašega.+