Jeremija

2 I došla mi je riječ Jehovina:+ 2 “Idi i viči da čuje žena Jeruzalem: ‘Ovako kaže Jehova:+ “Dobro se sjećam odanosti* koju si pokazivala u mladosti svojoj,+ ljubavi koju si imala dok si zaručena bila,+ i kako si išla za mnom u pustinji, u zemlji gdje se ne sije.+ 3 Izrael je bio svet Jehovi,+ prvina plodova njegovih.”’+ ‘Tko bi ga god htio progutati, navukao bi krivnju na sebe.+ Nevolja bi ga snašla’, rekao je Jehova.”+

4 Čujte riječ Jehovinu, dome Jakovljev,+ sve porodice doma Izraelova!+ 5 Ovako kaže Jehova: “Kakvu su nepravdu našli oci vaši na meni,+ pa su se udaljili od mene+ i išli za idolima ništavnim+ te su i sami ništavni postali?+ 6 A nisu rekli: ‘Gdje je Jehova, koji nas je izveo iz zemlje egipatske,+ koji nas je vodio kroz pustinju, kroz zemlju pustu+ i punu jama, zemlju bezvodnu+ i mračnu,+ zemlju kojom čovjek nije prošao niti je čovjek zemaljski živio u njoj?’

7 A ja sam vas doveo u zemlju voćnjaka, da jedete rod njihov i dobra njihova.+ Ali vi ste došli i okaljali zemlju moju, ogadili ste nasljedstvo moje.+ 8 Svećenici nisu rekli: ‘Gdje je Jehova?’+ Oni koji se zakonom bave nisu me poznavali,+ pastiri su mi griješili,+ proroci su prorokovali u ime Baalovo,+ išli su za onima od kojih nema koristi.+

9 ‘Zato ću se sporiti s vama’,+ kaže Jehova, ‘i sa sinovima sinova vaših sporit ću se.’+

10 ‘Prijeđite na obale* kitimske+ i gledajte! U Kedar+ pošaljite ljude i dobro razmislite i ispitajte da li se ikad takvo što dogodilo!+ 11 Je li koji narod bogove svoje zamijenio,+ i to za one koji nisu bogovi?+ A moj je narod zamijenio slavu moju za nešto od čega nema koristi.+ 12 Čudite se tome, nebesa, i naježite se od strahote velike’, kaže Jehova,+ 13 ‘jer dva je zla učinio narod moj: ostavili su mene,+ izvor vode žive,+ te iskopali sebi nakapnice,* nakapnice ispucane, koje ne mogu vodu držati!’

14 ‘Je li Izrael sluga?+ Je li rob u kući rođen? Zašto je plijen postao? 15 Lavovi mladi na njega riču,+ puštaju glas svoj.+ Zemlju njegovu u grozan prizor pretvaraju. Gradovi su njegovi zapaljeni, te nema stanovnika.+ 16 Čak su i sinovi Nofa*+ i Tafnisa+ ogolili tjeme tvoje.+ 17 Nisi li to sam sebi učinio ostavivši Jehovu, Boga svojega,+ dok te vodio putem?+ 18 Zašto da odlaziš u Egipat+ kako bi pio vode šihorske?+ Zašto da odlaziš u Asiriju+ kako bi pio iz Rijeke?* 19 Neka te zloća tvoja pouči,+ neka te nevjerna djela tvoja ukore!+ Shvati i uvidi da je zlo i gorko+ što si ostavio mene, Jehovu, Boga svojega, i nisi se zbog toga pobojao mene!’+ kaže Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama.

20 ‘Jer davno sam slomio jaram tvoj,+ raskinuo sam okove tvoje. A ti si rekao: “Neću ti služiti”, i na svakom brdu visokom i pod svakim drvetom koje se zeleni+ ležao si kao bludnica+ i blud činio.+ 21 A ja sam te posadio kao plemenitu lozu crvenu,+ kao dobro sjeme. Zašto si mi se onda promijenio i postao izopačena mladica neke tuđe loze?’+

22 ‘Da se lužinom opereš i mnogo sapuna uzmeš,+ prijestup bi tvoj još uvijek bio mrlja preda mnom’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova. 23 Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljala,+ nisam išla za Baalima’?+ Pogledaj put svoj u dolini!+ Vidi što si učinila! Ti si kao brza deva mlada koja bez cilja trči putevima svojim, 24 kao zebra+ na pustinju navikla koja dahće+ od silne žudnje u duši svojoj — tko bi je zaustavio kad dođe vrijeme parenja njezina? Tko je god traži, neće se umoriti. Lako će je naći u mjesecu njezinu. 25 Pazi da ti noga ne ostane bosa i da ti grlo ne ožedni!+ A ti si rekla: ‘Ništa od toga!+ Zaljubila sam se u tuđince+ i za njima ću ići.’+

26 Kao što se lopov posrami kad ga uhvate, tako se i dom Izraelov posramio+ — oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi, svećenici njihovi i proroci njihovi.+ 27 Oni drvu govore: ‘Ti si otac moj’,+ i kamenu: ‘Ti si me rodio.’ A meni su leđa okrenuli, a ne lice.+ Ali u vrijeme nevolje svoje reći će: ‘Ustani, spasi nas!’+

28 Gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi?+ Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje!+ Jer bogova je tvojih, Juda, koliko i gradova tvojih.+

29 ‘Zašto me optužujete?+ Zašto mi svi griješite?’+ kaže Jehova. 30 Uzalud sam udarao sinove vaše.+ Nikakvu pouku nisu izvukli.+ Mač vaš proždire proroke vaše kao lav koji pustoši.+ 31 Ljudi naraštaja ovoga, čujte riječ Jehovinu!+

Zar sam Izraelu pustinja postao+ ili zemlja mračna? Zašto narod moj govori: ‘Idemo kamo hoćemo, nećemo više doći k tebi’?+ 32 Može li djevica zaboraviti nakit svoj, nevjesta pojas svoj? A narod moj zaboravlja mene već bezbroj dana.+

33 Zašto pripremaš sebi put da bi ljubav tražila? Zato i jesi puteve svoje na zlo navikla!+ 34 Na skutima tvojim nalazi se krv*+ siromaha nevinih.+ Na svim skutima tvojim nalazim krv njihovu, a nisu zatečeni kako provaljuju.+

35 A ti kažeš: ‘Nedužna sam. Sigurno se gnjev njegov odvratio od mene.’+

Evo, sporit ću se s tobom zato što govoriš: ‘Nisam zgriješila.’+ 36 Zašto tako olako mijenjaš puteve svoje?+ I Egipta ćeš se posramiti,+ kao što si se posramila Asirije.+ 37 Otići ćeš pokrivajući rukama glavu svoju,+ jer Jehova je odbacio one u koje si se uzdala, te nećeš imati uspjeha uzdajući se u njih.”