11 “Žao+ mi je što sam postavio Šaula za kralja, jer se odvratio+ od mene i riječi moje nije izvršio.”+ To je pogodilo Samuela+ i svu je noć vapio k Jehovi.+

4 Teško narodu grešnom,+ narodu prijestupima natovarenom, rodu zločinačkom,+ sinovima pokvarenim!+ Ostavili su Jehovu,+ prezreli su Sveca Izraelova,+ leđa su mu okrenuli.+

17 Zato se Jehova neće radovati mladićima njihovim+ i neće se smilovati djeci njihovoj koja oca nemaju ni udovicama njihovim, jer svi su otpadnici+ i zlotvori i sva usta bezumlje govore. Zbog svega toga gnjev se njegov nije odvratio, nego je ruka njegova još uvijek podignuta.+

13 ‘jer dva je zla učinio narod moj: ostavili su mene,+ izvor vode žive,+ te iskopali sebi nakapnice,* nakapnice ispucane, koje ne mogu vodu držati!’

12 Pazite, braćo, da tko od vas ne odstupi od živoga Boga, te da se u njemu ne razvije zlo srce koje nema vjere.+

38 “A moj će pravednik zbog vjere živjeti”,+ no “ako uzmakne, nije po volji duši mojoj”.+