Luka
6 Jedne je subote* prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali+ i jeli klasje, trljajući ga rukama.+ 2 Nato su neki od farizeja rekli: “Zašto činite ono što nije dopušteno+ u subotu?”+ 3 Isus im je odgovorio: “Zar nikad niste čitali što je ono David+ učinio kad su ogladnjeli on i ljudi njegovi,+ 4 kako je ušao u dom Božji te uzeo, jeo i dao ljudima svojim kruhove stavljene pred Boga,+ koje ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?”+ 5 I rekao im je: “Sin je čovječji Gospodar subote.”+
6 Jedne druge subote+ ušao je u sinagogu i počeo poučavati. Ondje je bio čovjek kojem je desna ruka bila usahnula.+ 7 Pismoznanci i farizeji promatrali su ga+ da vide hoće li liječiti u subotu, kako bi našli nešto da ga optuže.+ 8 No on je znao o čemu razmišljaju,+ pa je rekao čovjeku s usahlom rukom: “Ustani i stani na sredinu!” I on je ustao i stao.+ 9 Tada im je Isus rekao: “Pitam vas: Je li u subotu dopušteno činiti dobro+ ili činiti zlo, život* spasiti ili pogubiti?”+ 10 I pogledao ih je sve unaokolo te rekao čovjeku: “Ispruži ruku!” Čovjek je to učinio, i ruka mu je ozdravila.+ 11 A oni su se razbjesnili te su se počeli među sobom dogovarati što da učine Isusu.+
12 Tih dana izašao je na goru da se moli+ i cijelu je noć proveo u molitvi Bogu.+ 13 Kad se razdanilo, dozvao je k sebi učenike svoje i između njih izabrao dvanaestoricu, koje je nazvao apostolima:+ 14 Šimuna, kojeg je prozvao Petar,+ i brata njegova Andriju, i Jakova i Ivana,+ i Filipa+ i Bartolomeja, 15 i Mateja i Tomu,+ i Jakova, sina Alfejeva, i Šimuna zvanog “revnitelj”,+ 16 i Judu, sina Jakovljeva, i Judu Iskariota, koji ga je poslije izdao.+
17 I sišao je s njima i zaustavio se na nekoj zaravni. Ondje je bilo veliko mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo ljudi+ iz cijele Judeje i Jeruzalema te iz tirskog i sidonskog primorja, koji su došli da ga čuju i da budu izliječeni od svojih bolesti.+ 18 Čak su i oni koje su mučili nečisti duhovi bili izliječeni. 19 I svi iz mnoštva nastojali su ga dotaknuti,+ jer je iz njega izlazila sila+ i sve ih je liječila.
20 A on je podigao oči prema učenicima svojim i rekao:+
“Sretni ste vi siromašni,+ jer je vaše kraljevstvo Božje.
21 Sretni ste vi koji sada gladujete,+ jer ćete se nasititi.+
Sretni ste vi koji sada plačete, jer ćete se smijati.+
22 Sretni ste kad vas ljudi mrze+ i kad vas izopćuju i vrijeđaju i ozloglašuju+ ime vaše zbog Sina čovječjega. 23 Radujte se u taj dan i kličite,* jer je velika nagrada vaša na nebu! Jer to su isto praoci njihovi činili prorocima.+
24 Ali teško vama, bogati,+ jer već imate svoju utjehu!+
25 Teško vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati!+
Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati!+
26 Teško vama kad svi ljudi dobro govore o vama, jer to su isto njihovi praoci činili lažnim prorocima!+
27 A vama koji slušate kažem: Ljubite neprijatelje svoje,+ činite dobro+ onima koji vas mrze, 28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji vas vrijeđaju.+ 29 Onome tko te udari po jednom obrazu,+ pruži i drugi, i onome tko ti uzima+ gornju haljinu ne uskrati ni donju. 30 Tko te god što zamoli, daj mu,+ i od onoga tko ti uzima ne traži svoje natrag.
31 I kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima.+
32 Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu zaslugu imate? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.+ 33 I ako činite dobro onima koji vama čine dobro, kakvu zaslugu imate? I grešnici čine to isto.+ 34 I ako posuđujete bez kamata+ onima od kojih se nadate da će vam vratiti, kakvu zaslugu imate? I grešnici posuđuju bez kamata grešnicima da bi im se isto toliko vratilo.+ 35 Nego ljubite neprijatelje svoje, činite dobro i posuđujte+ bez kamata ne nadajući se ničemu, pa će nagrada vaša biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega,+ jer je on dobrostiv+ prema nezahvalnima i zlima. 36 Budite milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan.+
37 Ne sudite,* i nećete biti suđeni.+ Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i bit će vam oprošteno.+ 38 Dajte, i dat će vam se.+ Nasipat će vam u krilo dobru mjeru, nabijenu, stresenu i prepunu. Jer kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti.”+
39 Tada im je ispričao i usporedbu: “Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu?+ 40 Učenik nije iznad učitelja svojega, nego svatko tko je posve poučen bit će poput učitelja svojega.+ 41 Zašto onda vidiš trun u oku brata svojega, a ne zapažaš gredu u svojem oku?+ 42 Kako možeš reći bratu svojemu: ‘Brate, dopusti da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam ne vidiš gredu u svojem oku?+ Licemjeru! Izvadi najprije gredu iz svojeg oka,+ pa ćeš onda dobro vidjeti kako izvaditi trun koji je u oku brata tvojega.+
43 Jer nema dobrog stabla koje donosi nevaljali plod, a nema ni nevaljalog stabla koje donosi dobar plod.+ 44 Jer svako se stablo pozna po plodu svojemu.+ Ne beru se smokve s trnja, niti se grožđe bere s grma trnovita.+ 45 Dobar čovjek iznosi dobro iz dobre riznice+ srca svojega, a zao čovjek iznosi zlo iz svoje zle riznice, jer usta njegova govore ono čega mu je srce puno.+
46 Zašto me, dakle, zovete ‘Gospodine! Gospodine!’ a ne činite ono što govorim?+ 47 Reći ću vam kome je nalik svatko tko dolazi k meni i čuje riječi moje i izvršava ih:+ 48 On je kao čovjek koji je gradio kuću te kopao u dubinu i položio temelj na stijeni. Kad je došla poplava,+ bujica je navalila na tu kuću, ali nije ju mogla uzdrmati, jer je bila dobro sagrađena.+ 49 A onaj tko čuje, ali ne izvršava,+ nalik je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji, bez temelja. Navalila je na nju bujica i kuća se odmah srušila i posve se raspala.”+