Djela apostolska
16 Tako je stigao u Derbu i Listru.+ I gle, ondje je bio neki učenik po imenu Timotej,+ kojemu je majka bila Židovka i vjernica, a otac Grk. 2 O njemu su dobro govorila braća u Listri i Ikoniju. 3 Pavao je htio da on pođe s njim, pa ga je uzeo i obrezao+ zbog Židova koji su bili u tim mjestima, jer su svi znali da mu je otac Grk. 4 Dok su prolazili kroz gradove, tamošnjoj su braći predavali odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu, da ih se pridržavaju.+ 5 Tako su se skupštine učvršćivale u vjeri+ i rasle iz dana u dan.
6 Zatim su prošli kroz Frigiju i područje Galacije,+ jer im je sveti duh zabranio da propovijedaju riječ u Aziji. 7 Kad su potom došli do Mizije, pokušali su ići u Bitiniju,+ ali im duh Isusov nije dopustio. 8 Stoga su prošli Miziju i došli u Troadu.+ 9 A u noći je Pavao imao viđenje:+ Neki je Makedonac stajao i molio ga: “Prijeđi u Makedoniju* i pomozi nam!” 10 Nakon što je vidio viđenje, nastojali smo odmah otići u Makedoniju,+ zaključivši da nas Bog poziva da im objavimo dobru vijest.
11 Stoga smo otplovili iz Troade ravno u Samotraku, a sljedećeg dana u Neapol, 12 a odande u rimsku koloniju Filipe,+ vodeći grad u toj oblasti Makedonije.+ U tom smo gradu proveli nekoliko dana. 13 A na dan subotnji* izašli smo iz grada i otišli do rijeke, misleći da se ondje ljudi okupljaju na molitvu. Sjeli smo i počeli govoriti okupljenim ženama. 14 Slušala je tako i neka žena po imenu Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire+ koja je štovala Boga. I Jehova joj je otvorio srce+ da prihvati ono što je Pavao govorio. 15 A kad su se krstili ona i dom njezin,+ zamolila ih je: “Ako smatrate da sam vjerna Jehovi, uđite u moj dom i ostanite!”+ I prisilila nas je da dođemo.+
16 Dok smo išli na mjesto gdje se ljudi okupljaju na molitvu, srela nas je neka sluškinja opsjednuta duhom,+ demonom gatalačkim,+ koja je svojim proricanjem donosila veliku dobit+ svojim gospodarima. 17 Ta je djevojka išla za Pavlom i za nama vičući:+ “Ovi su ljudi robovi Svevišnjeg Boga! Oni vam objavljuju put spasenja!” 18 To je činila mnogo dana. Pavlu je to na koncu dojadilo,+ pa se okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista da izađeš iz nje!”+ I duh je istog časa izašao.+
19 Kad su njezini gospodari vidjeli da se više ne mogu nadati zaradi,+ uhvatili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred gradske poglavare.+ 20 I doveli su ih pred gradske upravitelje* i rekli: “Ovi ljudi uznemiruju+ naš grad. Židovi su 21 i šire običaje+ koje nama nije dopušteno ni prihvatiti ni držati jer smo rimski građani.” 22 Nato je mnoštvo ustalo na njih, a gradski su upravitelji strgnuli s njih haljine i zapovjedili da ih išibaju.+ 23 Kad su im zadali mnogo udaraca,+ bacili su ih u zatvor i naredili zatvorskom čuvaru da ih dobro čuva.+ 24 Primivši takvu naredbu, on ih je bacio u unutarnji dio zatvora+ i stavio im noge u klade.+
25 Oko ponoći+ su se Pavao i Sila molili i pjesmom hvalili Boga,+ a zatvorenici su ih slušali. 26 No iznenada se zbio jak potres, te su se uzdrmali temelji zatvora. I sva su se vrata odmah otvorila i svima su spali okovi.+ 27 A zatvorski se čuvar trgnuo iz sna i, vidjevši da su zatvorska vrata otvorena, izvukao je mač da se ubije,+ misleći da su zatvorenici pobjegli.+ 28 Ali Pavao je povikao na sav glas: “Ne čini sebi nikakva zla!+ Svi smo ovdje!” 29 Tada je čuvar zatražio svjetlo, skočio unutra i sav dršćući bacio se+ pred Pavla i Silu. 30 Zatim ih je izveo van i rekao: “Gospodo, što moram činiti+ da budem spašen?” 31 A oni su rekli: “Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen+ — ti i dom tvoj!”+ 32 I govorili su riječ Jehovinu njemu i svima u domu njegovu.+ 33 I on ih je u taj isti sat noćni odveo i oprao im rane, pa se odmah krstio+ i on i svi njegovi. 34 Tada ih je uveo u kuću svoju i iznio jelo na stol. I veoma se radovao s cijelim domom svojim što je povjerovao u Boga.
35 Kad je svanuo dan, gradski upravitelji+ poslali su svoje službenike* s porukom: “Pustite te ljude!” 36 Tada je zatvorski čuvar javio njihove riječi Pavlu: “Gradski upravitelji poručili su da se vas dvojicu pusti. Zato sad izađite i idite u miru!” 37 Ali Pavao im je rekao: “Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane,+ i bacili nas u zatvor. Zar da nas sada potajno izbace? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!” 38 Tada su službenici javili te riječi gradskim upraviteljima. A oni su se uplašili kad su čuli da su rimski građani.+ 39 Zato su došli da ih umire, te su ih izveli i zamolili da odu iz grada. 40 A kad su izašli iz zatvora, otišli su u Lidijin dom. I vidjevši braću, ohrabrili su ih,+ pa su otišli.