Rimljanima
1 Pavao — rob+ Isusa Krista, pozvan+ za apostola,+ odvojen za propovijedanje dobre vijesti Božje,+ 2 koju je Bog unaprijed obećao preko svojih proroka+ u svetim Pismima, 3 o Sinu svojemu, koji je po tijelu+ potomak Davidov,+ 4 a koji je snagom+ duha+ svetosti bio proglašen Sinom Božjim+ kad je bio uskrsnut od mrtvih,+ o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 5 preko kojega smo primili* nezasluženu dobrotu+ i apostolstvo+ da bi, na slavu njegova imena, svi narodi+ stekli vjeru i bili mu poslušni, 6 a među njima ste i vi pozvani pripadati Isusu Kristu — 7 svim ljubljenima Božjim koji su u Rimu, pozvanima+ da budu sveti:+
Nezaslužena vam dobrota i mir+ od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista!+
8 Najprije, zahvaljujem+ Bogu svojemu preko Isusa Krista za sve vas, jer se o vašoj vjeri govori+ po svemu svijetu. 9 Jer svjedok mi je Bog,+ kojemu svim srcem* služim* propovijedajući dobru vijest o njegovu Sinu, da vas uvijek spominjem u svojim molitvama,+ 10 moleći da napokon uspijem nekako doći k vama, ako bude Božja volja.+ 11 Jer čeznem vidjeti vas,+ da vam dam kakav duhovni dar+ da ojačate, 12 to jest da se uzajamno ohrabrimo,+ ja vašom vjerom, a vi mojom.+
13 A ne bih htio da ne znate, braćo,+ da sam mnogo puta namjeravao doći k vama+ — ali dosad sam bio spriječen — da i među vama uberem kakav plod+ kao i među ostalim narodima. 14 Dužnik sam i Grcima i ostalim narodima,* i mudrima+ i neukima. 15 Otuda moja žarka želja da i vama u Rimu+ objavim dobru vijest.+ 16 Naime, ne stidim se+ dobre vijesti. Ona je Božja sila+ koja donosi spasenje svakome tko vjeruje,+ najprije Židovu,+ a onda i Grku.+ 17 Jer putem dobre vijesti Božja se pravednost+ otkriva ljudima zbog njihove vjere+ i to im jača vjeru, kao što je napisano: “A pravednik će zbog vjere živjeti.”+
18 A Božja se srdžba+ izlijeva* s neba na svaku bezbožnost i nepravednost+ ljudi koji nepravedno potiskuju istinu,+ 19 jer očito im je ono što se može znati o Bogu+ — Bog im je to učinio očitim.+ 20 Jer njegova se nevidljiva+ svojstva, naime njegova vječna moć+ i božanstvo,+ jasno vide još od stvaranja svijeta,+ budući da se razabiru po onome što je stvoreno,+ tako da ti ljudi nemaju izgovora.+ 21 Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost,+ nego im je razmišljanje postalo isprazno+ i nerazumno im se srce pomračilo.+ 22 Tvrdili su da su mudri, ali postali su bezumni+ 23 i zamijenili su slavu+ neraspadljivog Boga likovima+ načinjenim po obličju raspadljivog čovjeka i ptica i četveronožaca i gmižućih stvorenja.+
24 Zato ih je Bog, po željama srca njihova, predao nečistoći+ da sami obeščašćuju+ svoja tijela.+ 25 Oni su Božju istinu+ zamijenili za laž+ te su štovali i obožavali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u svu vječnost. Amen.*+ 26 Zato ih je Bog prepustio sramotnim spolnim požudama:+ njihove su žene zamijenile prirodno općenje protuprirodnim,+ 27 a tako su i muškarci ostavili prirodno općenje sa ženom+ i u svojoj se požudi uspalili jedni za drugima, te muškarci s muškarcima+ čine što je sramotno+ i primaju zasluženu plaću+ za svoje pokvarene postupke.+
28 I kako nisu željeli dobro upoznati*+ Boga, Bog je dopustio da ih vode razmišljanja koja on ne odobrava+ i da čine ono što je nedolično.+ 29 Oni su puni svake nepravde,+ zloće,+ lakomosti,+ pokvarenosti,+ puni zavisti,+ ubojstva,+ svađe,+ prijevare,+ zlonamjernosti,+ šire glasine,+ 30 kleveću,+ mrze Boga, drski su,+ oholi,+ umišljeni,+ smišljaju zlo,+ neposlušni su roditeljima,+ 31 nerazumni,+ ne poštuju dogovore,+ bezosjećajni su prema drugima,*+ nemilosrdni.+ 32 Iako dobro poznaju Božju pravednu odredbu+ — da smrt zaslužuju oni koji tako postupaju+ — oni ne samo da tako postupaju nego i odobravaju+ takve postupke onima koji ih čine.