Otkrivenje

14 I pogledao sam, i gle — Janje+ stoji na gori Sionu+ i s njim sto četrdeset i četiri tisuće+ onih koji imaju ime njegovo i ime Oca njegova+ napisano na čelima svojim. 2 I začuo sam zvuk s neba poput huke mnogih voda+ i poput tutnjave jakoga groma. Zvuk koji sam začuo bio je kao glazba harfista koji pjevaju i sviraju harfe svoje.+ 3 Pjevali+ su kao novu pjesmu+ pred prijestoljem i pred četiri bića+ i pred starješinama.+ I nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim onih sto četrdeset i četiri tisuće,+ koji su otkupljeni+ sa zemlje. 4 To su oni koji se nisu okaljali sa ženama,+ koji su sačuvali djevičanstvo svoje.+ Oni slijede Janje kamo god pođe.+ Otkupljeni+ su između ljudi kao prvine+ Bogu i Janjetu 5 i nikakva se laž nije našla u ustima njihovim,+ ničim se nisu okaljali.+

6 I vidio sam jednog drugog anđela kako leti posred neba+ noseći vječnu dobru vijest+ da je objavi onima koji žive na zemlji — svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.+ 7 I govorio je jakim glasom: “Bojte se Boga+ i dajte mu slavu,+ jer je došao čas suda njegova!+ Poklonite se onome* koji je načinio+ nebo i zemlju i more i izvore voda!”+

8 Za njim je išao još jedan anđeo, drugi anđeo, govoreći: “Pao je, pao je Babilon Veliki,+ bludnica koja je sve narode napojila vinom+ gnjeva, vinom bluda svojega!”+

9 Za njim je išao još jedan anđeo, treći anđeo, govoreći jakim glasom: “Ako se tko pokloni zvijeri+ i liku njezinu+ i primi žig na čelo ili na ruku,+ 10 on će također piti vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, koje je natočeno u čašu srdžbe njegove.+ I bit će mučen+ vatrom i sumporom+ pred svetim anđelima i pred Janjetom. 11 I dim mučenja njihova dizat će se u svu vječnost.+ Ni danju ni noću neće imati počinka oni koji se klanjaju zvijeri i liku njezinu i svi koji su primili žig+ imena njezina. 12 To zahtijeva ustrajnost od svetih,+ onih koji se drže zapovijedi Božjih+ i vjere+ u Isusa.”

13 I začuo sam glas s neba kako govori: “Piši: Sretni su oni koji odsada umiru+ u Gospodinu.+ Da, govori duh, neka počinu od napora svojih, jer ih prate djela njihova.”

14 I pogledao sam, i gle — bijeli oblak, a na oblaku sjedi netko kao sin čovječji,+ sa zlatnom krunom na glavi+ i oštrim srpom u ruci.

15 I jedan drugi anđeo izašao je iz hramskog svetišta vičući na sav glas onome koji sjedi na oblaku: “Zamahni srpom svojim i žanji,+ jer je došao čas da se žanje, zrela+ je žetva+ zemaljska!” 16 I onaj koji sjedi na oblaku zamahnuo je srpom na zemlju i zemlja je bila požnjevena.

17 I još je jedan anđeo izašao iz svetišta hrama nebeskog.+ I on je imao oštar srp.

18 I još je jedan anđeo izašao od žrtvenika i imao je vlast nad vatrom.+ I povikao je na sav glas onome koji je imao oštar srp: “Zamahni oštrim srpom svojim i poberi grozdove loze zemaljske,+ jer je sazrelo grožđe njezino!” 19 I anđeo+ je zamahnuo srpom prema zemlji i odrezao lozu+ zemaljsku te je zajedno s grožđem bacio u veliki tijesak gnjeva Božjega.+ 20 I tijesak se gazio izvan grada+ i krv je potekla iz tijeska podigavši se sve do uzda konjima,+ na daljinu od tisuću šesto stadija.*+