Maskil. Psalam Asafov.+
78 Slušaj, narode moj, zakon moj,+
prigni uho riječima usta mojih!+
2 U izrekama ću otvarati usta svoja,+
navirat će iz mene zagonetke davne,+
3 ono što smo čuli i saznali+
i što su nam pričali očevi naši,+
4 ono što ne krijemo od sinova njihovih,+
nego budućem naraštaju pričamo o njima,+
o hvalama Jehovinim i snazi njegovoj+
i o čudesima koja je učinio.+
5 Podigao je svjedočanstvo u Jakovu+
i zakon je postavio u Izraelu,+
riječi koje je zapovjedio ocima našim+
da ih objave sinovima svojim,+
6 kako bi budući naraštaj, sinovi koji će se roditi, saznao za njih,+
pa da oni ustanu i o njima pričaju sinovima svojim+
7 i da se u Boga pouzdaju+
i da ne zaborave djela Božja,+ nego da drže zapovijedi njegove.+
8 Da ne postanu kao oci njihovi,+
naraštaj tvrdokoran i buntovan,+
naraštaj koji nije pripremio srce svoje+
i koji nije bio vjeran Bogu duhom svojim.+
9 Sinovi Efrajimovi, premda su bili strijelci lukom naoružani,+
povukli su se u dan bitke.+
10 Saveza Božjega nisu održali+
i po zakonu Božjemu nisu htjeli živjeti.+
11 I zaboravljali su ono što je učinio,+
čudesna djela njegova koja su gledali.+
12 Pred ocima je njihovim čudesa učinio+
u zemlji egipatskoj,+ u polju soanskom.+
13 Razdvojio je more, da bi mogli prijeći,+
i učinio je da vode poput zida stoje.+
14 Oblakom ih je vodio danju,+
a svjetlom vatre svu noć.+
15 Rascijepio je stijene u pustinji,+
da ih napoji obilno kao iz bezdana vodenih.+
16 Potoke je izveo iz litice+
i dao je da vode poteku kao rijeke.+
17 A oni su mu još više griješili,+
buneći se protiv Svevišnjega u kraju bezvodnom,+
18 i iskušavali su Boga u srcu svojemu+
tražeći jelo za dušu svoju.+
19 Protiv Boga su stali govoriti.+
Rekli su: “Može li Bog prostrti stol u pustinji?”+
20 Evo, udara u stijenu+
da vode poteku i bujice provru.+
“Može li nam i kruha dati,+
hrane pribaviti narodu svojemu?”+
21 Jehova je to čuo i silno se razgnjevio,+
i vatra se raspalila na Jakova,+
gnjev se podigao na Izraela.+
22 Jer nisu vjerovali Bogu+
niti su se pouzdali u spasenje njegovo.+
23 A on je dao zapovijed oblacima nebeskim u visini
i otvorio je vrata neba.+
24 Kao kišu sipao je po njima manu da jedu,+
žito nebesko dao im je.+
25 Ljudi su jeli kruh onih koji su moćniji od ljudi,+
hrane im je do sitosti slao.+
26 Podigao je na nebu vjetar istočni+
i snagom je svojom vjetar južni naveo da puše.+
27 I dao je da kiša hrane pada po njima kao prašina,+
ptice krilate kao pijesak morski.+
28 Dao je da padaju usred tabora njegova,+
svuda oko šatora njegovih.+
29 A oni su jeli i nasitili se veoma,+
što su željeli, donio im je.+
30 Ali nisu se odvratili od želje svoje.
Još je hrana bila u ustima njihovim,+
31 kad se srdžba Božja podigla na njih.+
I počeo je ubijati snažne ljude njihove,+
oborio je mladiće Izraelove.
32 Uza sve to, još su više griješili+
i nisu vjerovali u čudesna djela njegova.+
33 Zato je okončao dane njihove kao dah,+
godine je njihove okončao užasom.
34 Kad ih je ubijao, onda su pitali za njega,+
vraćali se i tražili Boga.+
35 Tada su se sjećali da je Bog Stijena njihova,+
da je Bog Svevišnji Osvetnik njihov.+
36 I htjeli su ga prevariti ustima svojim,+
jezikom svojim lagali su mu.+
37 Srce njihovo nije mu bilo odano+
i nisu bili vjerni savezu njegovu.+
38 Ali on je bio milosrdan,+ opraštao je prijestup njihov+ i nije ih istrijebio.+
Mnogo je puta odvraćao gnjev svoj+
i nije podizao svu srdžbu svoju.
39 Sjetio bi se da su tijelo,+
da duh odlazi i ne vraća se.+
40 Koliko su se puta protiv njega bunili u kraju pustome,+
žalostili ga u pustinji!+
41 I uvijek su iznova iskušavali Boga+
i bol nanosili Svecu Izraelovu.+
42 Nisu se sjećali ruke njegove,+
dana kad ih je od protivnika otkupio,+
43 kako je znakove svoje učinio u Egiptu+
i čudesa svoja u polju soanskom+
44 i kako im je u krv pretvorio vodu u prokopima nilskim,+
pa nisu mogli piti iz potoka svojih.+
45 Poslao je na njih obade da ih izjedu+
i žabe da ih upropaštavaju.+
46 Žoharima je dao urod njihov
i trud njihov skakavcima.+
47 Pobio je trsove njihove tučom+
i smokve njihove gradom.+
48 Tuči je predao stoku njihovu+
i vrućici smrtonosnoj stada njihova.
49 Slao je na njih usplamtjeli gnjev svoj,+
bijes, osudu i nesreću,+
čete anđela koji nevolju nose.+
50 Pripremio je put gnjevu svojemu.+
Dušu njihovu nije sačuvao od smrti,
život je njihov predao pošasti.+
51 Na koncu je pobio sve prvorođeno u Egiptu,+
prvence njihove u šatorima Hamovim.+
52 Zatim je narod svoj izveo kao ovce+
i vodio ih kao stado u pustinji.+
53 Vodio ih je sigurno i nisu se bojali.+
More je prekrilo neprijatelje njihove.+
54 I doveo ih je u sveti kraj svoj,+
gorski kraj ovaj koji je desnica njegova stekla.+
55 Zbog njih je istjerao narode,+
užetom mjernim razdijelio im je nasljedstvo+
i dao je plemenima Izraelovim da stanuju u domovima svojim.+
56 A oni su iskušavali Boga Svevišnjeg i bunili se protiv njega+
i nisu se držali opomena njegovih.+
57 Odstupali su od njega i nevjerni mu bili kao i oci njihovi,+
kao luk nezategnut okrenuli su se na drugu stranu.+
58 Vrijeđali su ga obrednim uzvišicama svojim+
i rezbarenim likovima svojim ljubomoru su njegovu izazivali.+
59 Bog je to čuo+ i silno se razgnjevio,+
i Izrael mu je jako omrznuo.+
60 Naposljetku je napustio šator svoj u Šilu,+
šator u kojem je prebivao među ljudima zemaljskim.+
61 I snagu je svoju dao u zarobljeništvo+
i ljepotu svoju u ruke protivniku.+
62 Narod je svoj predao maču,+
silno se razgnjevio na nasljedstvo svoje.+
63 Mladiće je njegove vatra progutala,
djevojkama se njegovim pjesme svatovske nisu pjevale.+
64 Svećenici su njegovi pali od mača,+
a udovice njihove nisu zaplakale.+
65 Tada se Jehova kao iz sna probudio,+
kao junak koji se trijezni od vina.+
66 I stao je straga udarati protivnike svoje,+
sramotu vječnu nanio im je.+
67 I odbacio je šator Josipov,+
pleme Efrajimovo nije izabrao,+
68 nego je izabrao pleme Judino,+
goru Sion, koju je ljubio.+
69 I stao je graditi svetište svoje da stoji poput vrhova gorskih,+
poput zemlje koju je postavio da stoji dovijeka.+
70 I izabrao je Davida, slugu svojega,+
i uzeo ga od torova ovčjih.+
71 Od čuvanja dojilica+
doveo ga je da pastir bude Jakovu, narodu njegovu,+
Izraelu, nasljedstvu njegovu.+
72 I on ih je čista srca pasao+
i vještim ih je rukama vodio.+