1. Samuelova

11 Potom je Elkana otišao u Ramu kući svojoj, a dječak je ostao služiti+ Jehovi pred svećenikom Elijem.

12 A sinovi Elijevi bili su nevaljali ljudi.+ Nisu marili za Jehovu.+ 13 A svećenici su imali pravo dobiti od naroda dio žrtve,+ ali kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci+ 14 i zabadao je u kotao ili u lonac ili u kotlić ili u tavu. I što bi se nabolo na vilicu svećenik je uzimao sebi. Tako su činili u Šilu svim Izraelcima koji su onamo dolazili.+ 15 Isto tako i prije nego bi se salo spalilo,+ došao bi sluga svećenikov i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu: “Daj ovamo mesa da se ispeče svećeniku! On neće primiti od tebe kuhana mesa, nego sirova.”+ 16 Ako bi mu čovjek odgovorio: “Neka se najprije spali salo,+ pa onda uzmi što ti duša želi”,+ ovaj bi rekao: “Ne, nego daj odmah! A ako ne daš, uzet ću silom!”+ 17 I grijeh tih slugu* bio je vrlo velik pred Jehovom,+ jer su ti ljudi prezirali žrtve Jehovine.+

18 A dječak Samuel služio je+ pred Jehovom, opasan lanenom pregačom.+ 19 Majka bi mu načinila malenu tuniku, pa bi mu je donijela svake godine kad bi s mužem dolazila prinijeti godišnju žrtvu.+ 20 I Eli je blagoslovio+ Elkanu i ženu njegovu riječima: “Neka ti Jehova da potomstvo od ove žene umjesto ovoga koji je darovan, koji je darovan Jehovi!”+ Potom su se vratili u svoje mjesto. 21 Tada se Jehova smilovao Hani+ i ona je zatrudnjela i rodila tri sina i dvije kćeri.+ A dječak Samuel rastao je pred Jehovom.+

22 Eli je bio vrlo star i čuo je+ sve što su sinovi njegovi činili+ svemu Izraelu i kako su općili sa ženama+ što su služile na ulazu u šator sastanka.+ 23 I govorio im je:+ “Zašto činite takvo što?+ Jer čujem da sav narod o vama loše govori.+ 24 Nemojte tako,+ sinovi moji! Nisu dobre vijesti što ih čujem, koje širi narod Jehovin.+ 25 Ako čovjek zgriješi čovjeku,+ Bog se može zauzeti za njega.+ Ali ako čovjek zgriješi Jehovi,+ tko će se zauzeti za njega?”+ No oni nisu poslušali glas oca svojega,+ jer je Jehova odlučio pogubiti ih.+ 26 A dječak Samuel rastao je i sve se više dopadao Jehovi i ljudima.+

27 Jednog je dana neki čovjek Božji+ došao Eliju i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Nisam li se objavio domu praoca tvojega dok su bili robovi u Egiptu, u kući faraonovoj?+ 28 I njega sam izabrao od svih plemena Izraelovih+ da mi služi kao svećenik i penje se na žrtvenik moj+ da spaljuje prinose i da nosi pregaču svećeničku preda mnom. I dao sam domu praoca tvojega sve žrtve paljene što ih prinose sinovi Izraelovi.+ 29 Zašto onda prezirete žrtve moje+ i prinose moje što sam ih odredio za prebivalište svoje?+ I zašto sinovima svojim iskazuješ veću čast nego meni, pa se gojite+ od najboljih dijelova svih žrtava naroda mojega Izraela?+

30 Zato ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: “Istina, rekao sam da će mi dom tvoj i dom praoca tvojega dovijeka vršiti službu svećeničku.”*+ Ali sada Jehova kaže: “Neće biti tako! Jer ja iskazujem čast+ onima koji meni iskazuju čast,+ a koji mene preziru, bit će prezreni.”+ 31 Evo, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma praoca tvojega, tako da više neće biti starca u domu tvojemu.+ 32 Usred svega dobra u kojem će uživati Izrael, gledat ćeš neprijatelja u prebivalištu mojemu.+ I neće biti starca u domu tvojemu. 33 Ali jednoga od tvojih ipak ću ostaviti kod žrtvenika svojega da mu oči gasnu i duša mu gine. A veći dio doma tvojega poginut će od mača ljudskoga.+ 34 I ovo ti je znak što će doći na dva sina tvoja, Hofnija i Pinhasa:+ u jedan će dan obojica poginuti.+ 35 A ja ću sebi podignuti svećenika vjernoga,+ koji će sve činiti po srcu mojemu i po duši mojoj. I sagradit ću mu dom trajni i on će zauvijek služiti kao svećenik pomazaniku+ mojemu.* 36 A tko god ostane+ od doma tvojega, doći će i pokloniti mu se za plaću i za kruh, i reći će: “Molim te, primi me u kakvu svećeničku službu da imam komad kruha!”’”+