Jeremija
15 I rekao mi je Jehova: “Kad bi Mojsije+ i Samuel+ stali preda me, duša se moja ne bi okrenula k tome narodu.+ Otjerat ću ih od lica svojega. Neka idu od mene!+ 2 Ako ti kažu: ‘Kamo da idemo?’ odgovori im: ‘Ovako kaže Jehova: “Tko je god za pošast smrtonosnu, u smrt od pošasti! Tko je god za mač, pod mač! Tko je god za glad, u glad!+ Tko je god za zarobljeništvo, u zarobljeništvo!”’+
3 ‘Postavit ću nad njima četiri zla’,+ kaže Jehova, ‘mač da ubija, pse da odvlače, ptice nebeske+ i zvijeri zemaljske da jedu i da uništavaju. 4 I učinit ću da budu jezovit prizor svim kraljevstvima zemaljskim+ zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja Judina, za ono što je učinio u Jeruzalemu.+ 5 Jer tko će se smilovati tebi, Jeruzaleme? Tko će suosjećati s tobom?+ Tko će svratiti da pita kako ti je?
6 ‘Ti si me ostavio’,+ kaže Jehova. ‘Okrećeš mi leđa i odlaziš od mene.+ A ja ću podignuti ruku svoju na tebe i zatrt ću te.+ Umorio sam se od sažalijevanja.+ 7 Vijat ću ih vilama+ na vratima zemlje ove. Pobit ću djecu njihovu.+ Zatrt ću narod svoj, jer se ne odvraćaju od puteva svojih.+ 8 Više će mi biti udovica njihovih nego pijeska morskoga. Dovest ću na njih, na majku i na sina, pustošitelja u podne.+ Pustit ću na njih iznenadni užas i pometnju.+ 9 Klonula je žena koja je sedmero rodila, duša njezina bori se da do daha dođe.+ Sunce joj je zašlo još za dana,+ postiđena je i posramljena. A ostatak ću njihov predati maču neprijatelja njihovih’,+ kaže Jehova.”
10 Teško meni,+ majko moja, jer si rodila mene, čovjeka koji se sa svom zemljom mora prepirati i svađati!+ Nikome nisam davao u zajam i nitko meni nije davao u zajam, a svi me proklinju.+
11 Ovako kaže Jehova: “Doista ću ti služiti na tvoje dobro.+ Doista ću te braniti od neprijatelja+ u vrijeme nevolje, u vrijeme tjeskobe.+ 12 Može li tko razlomiti željezo, željezo sa sjevera, i bakar? 13 Bogatstvo tvoje i blago tvoje dat ću u bescjenje,+ neka se opljačka zbog svih grijeha tvojih po svoj zemlji tvojoj.+ 14 I učinit ću da ga neprijatelji tvoji odnesu u zemlju koju ne poznaješ.+ Jer gnjev se moj kao vatra raspalio.+ Na vas se raspalio.”
15 Ti znaš nevolju moju,+ Jehova! Sjeti me se+ i pogledaj na mene i osveti se za mene progoniteljima mojim!+ Ne daj da poginem zbog sporosti gnjeva tvojega!+ Sjeti se da porugu podnosim zbog tebe!+ 16 Kad su mi došle riječi tvoje, ja sam ih pojeo,+ i riječ me tvoja obradovala+ i razveselila srce moje,+ jer ja tvoje ime nosim,+ Jehova, Bože nad vojskama.+ 17 Ne sjedim u društvu onih koji šale zbijaju+ pa se vesele.+ Zbog ruke tvoje sjedim sam,+ jer ti si me osudom ispunio.+ 18 Zašto bol moja stalno traje+ i rana je moja neiscjeljiva?+ Ne da se izliječiti! Ti si mi postao kao izvor prijevaran,+ kao vode nepouzdane.+
19 Zato ovako kaže Jehova: “Ako se vratiš k meni, ja ću te vratiti u milost svoju.+ Opet ćeš mi služiti.+ Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga, opet ću govoriti preko tebe. Oni će se okrenuti k tebi, ali ti se ne smiješ okrenuti k njima!”
20 “Učinio sam da narodu ovome budeš utvrđeni zid bakreni.+ Oni će se boriti protiv tebe, ali neće te nadvladati,+ jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim”,+ kaže Jehova. 21 “Izbavit ću te iz ruke zlikovaca,+ otkupit ću te iz ruke nasilnika.”