11 Nato je Sofar Naamac+ odgovorio:
2 “Zar će mnoštvo riječi ostati bez odgovora?
Zar će hvalisavac biti u pravu?
3 Zar će prazne riječi tvoje ušutkati ljude?
Zar ćeš se rugati, a da te nitko ne prekori?+
4 Ti kažeš: ‘Pouka+ je moja čista,
čist sam+ u očima tvojim.’
5 Ali kad bi barem Bog progovorio
i otvorio usne svoje da ti se obrati!+
6 On bi ti kazao tajne mudrosti,
jer mudrost se očituje na mnogo načina.
I spoznao bi da Bog zaboravu predaje neke prijestupe tvoje.+
7 Možeš li dokučiti dubine Božje?+
Možeš li dokučiti granice Svemogućega?
8 Mudrost je ta viša od neba. Možeš li išta od toga dosegnuti?
Dublja je od groba.+ Možeš li išta od toga shvatiti?
9 Kad se izmjeri, duža je od zemlje,
šira je od mora.
10 Prođe li on i preda li u zatvor koga
te sazove sud, tko mu se može oduprijeti?
11 Jer on dobro pozna ljude koji su neistine puni.+
Kad zlo vidi, neće li pažnju obratiti tome?
12 I čovjek praznoglavi postat će pametan
kad se divlji magarac rodi kao čovjek.
13 A ti pripremi srce svoje
i u molitvi raširi ruke svoje prema njemu!+
14 I ako se kakvo zlo nađe u ruci tvojoj, odbaci ga,
i nepravda neka ne boravi u šatorima tvojim!
15 Jer tada ćeš podignuti čestito lice svoje,+
čvrst ćeš biti i nećeš se bojati.
16 Jer ti ćeš zaboraviti nevolju,
u sjećanju tvojem ona će ti biti kao vode koje su otekle.
17 Sjajniji od podneva bit će životni vijek tvoj,+
tama će postati kao jutro.+
18 Mirno ćeš budućnost čekati jer ćeš imati nadu,
promatrat ćeš sve svoje oko sebe — spokojan ćeš lijegati.+
19 Ispružit ćeš se, i nitko te neće plašiti.
Mnogi će te htjeti oraspoložiti.+
20 Zlima će se ugasiti oči,+
utočište će njihovo nestati,+
jedina nada njihova bit će da im duša izdahne.”+