21 Nato je Job odgovorio:
2 “Slušajte dobro što ću vam reći
i neka vam to utjeha bude!
3 Otrpite da ja nešto kažem,
a kad kažem svoje, onda se rugajte!+
4 Zar ja čovjeku govorim o brizi svojoj?
Kako to da strpljenje ne gubim?
5 K meni okrenite lice svoje i zapanjite se,
stavite ruku na usta svoja!+
6 Kad se sjetim svega, uznemirim se
i drhtanje obuzme tijelo moje.
7 Zašto zli ostaju na životu,+
starost dočekaju i bogate se više nego drugi?+
8 Potomstvo njihovo napreduje pred njima,
potomci njihovi pred očima njihovim.
9 Kuće su njihove u miru, bez straha,+
i prut Božji nije nad njima.
10 Bikovi njihovi krave oplođuju i ne rasipaju sjeme,
krave se njihove tele i ne pobacuju.+
11 Dječicu svoju puštaju da se igraju vani bezbrižno kao stado,
djeca njihova poskakuju unaokolo.
12 Pjevaju uz def i harfu,+
raduju se uz zvuk frule.
13 Dane svoje u veselju provode+
i mirno u grob silaze.
14 A pravome Bogu govore: ‘Ostavi nas!+
Nije nam milo poznavati puteve tvoje.+
15 Što je Svemogući da mu služimo+
i što imamo od toga da mu se obraćamo?’+
16 Gle, blagostanje njihovo nije u njihovim rukama.+
Namjere zlih daleko su od mene.+
17 Kada se ugasila svjetiljka zlih?+
Kada ih je nevolja snašla?
Kada je u gnjevu svojemu Bog uništenje poslao?+
18 Postaju li oni kao slama na vjetru,+
kao pljeva koju vihor odnosi?
19 Bog će zlo čovjekovo čuvati za sinove njegove,+
platit će mu tako da to on osjeti.+
20 Očima svojim zlikovac će gledati propast svoju,
srdžbu Svemogućega on će piti.+
21 Jer čemu će se radovati u kući svojoj kad ga više ne bude,
kad se prepolovi broj mjeseci života njegova?+
22 Zar će on Boga učiti mudrosti,+
njega koji sudi visokima?+
23 Jedan će umrijeti u punom blagostanju svojemu,+
bez briga ikakvih i u miru,
24 bedara punih sala
i kostiju punih sočne moždine,
25 a drugi će umrijeti s gorčinom u duši,
ne okusivši dobra.+
26 Obojica će zajedno u prahu ležati+
i crvi će ih prekriti.+
27 Eto, dobro znam pomisli vaše
i spletke kojima mi želite zlo učiniti.+
28 Jer kažete: ‘Gdje je kuća dostojanstvenikova?
Gdje je šator zlih? Gdje su šatori u kojima su stanovali?’+
29 Jeste li pitali one koji cestama putuju?
Promišljate li o svjedočanstvu njihovu,
30 kako u dan nevolje zli pošteđen biva+
i u dan gnjeva on se izbavlja?
31 Tko će ga u lice prekoriti za djela njegova?+
Tko će mu vratiti za ono što je učinio?+
32 A njega će na groblje odnijeti,+
i nad grobom njegovim straža će se čuvati.
33 Slatke će mu biti grude zemlje u dolini,+
i za sobom će povući sve ljude,+
a bezbroj je onih koji su prije njega ondje došli.
34 Zato su tako isprazne utjehe vaše+
i odgovori su vaši prijevara prazna!”