Postanak

44 Onda je zapovjedio upravitelju doma svojega:+ “Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti i stavi novac svakome od njih odozgo u vreću njegovu!+ 2 A pehar moj, onaj srebrni, stavi odozgo u vreću najmlađega zajedno s novcem njegovim za žito!” I on je učinio kako mu je Josip zapovjedio.+

3 Kad je osvanulo jutro, otpremili su ljude+ s magarcima njihovim. 4 Tako su oni otišli iz grada. Ali nisu još bili daleko odmakli kad je Josip rekao upravitelju doma svojega: “Ustani! Požuri za onim ljudima i kad ih stigneš, reci im: ‘Zašto vraćate zlo za dobro?+ 5 Nije li to pehar iz kojega gospodar moj pije i iz kojega nepogrešivo proriče po znamenju?+ Zlo ste učinili.’”

6 I kad ih je on stigao, ponovio im je te riječi. 7 A oni su mu rekli: “Zašto gospodar naš govori takve riječi? Sluge tvoji nikada ne bi učinili takvo što. 8 Eto, čak i novac koji smo našli odozgo u vrećama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske.+ Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće gospodara tvojega?+ 9 Kod koga se od robova tvojih pronađe ukradeno, taj neka umre, a mi drugi bit ćemo robovi gospodaru našemu.”+ 10 A on je rekao: “Neka bude po riječima vašim!+ Tako će onaj kod koga se pronađe ukradeno biti moj rob,+ a vi ćete biti nevini.” 11 Nato su brzo spustili svaki vreću svoju na zemlju, i svaki je otvorio vreću svoju. 12 A on je pažljivo pretraživao. Počeo je od najstarijega, a završio s najmlađim. I na koncu se pehar našao u vreći Benjaminovoj.+

13 Nato su razderali ogrtače svoje+ i svaki je opet natovario magarca svojega, pa su se vratili u grad. 14 Kad su Juda+ i braća njegova došli u dom Josipov, on je još uvijek bio tamo. Tada su pali ničice pred njega na zemlju.+ 15 A Josip im je rekao: “Kakvo je to djelo što ste ga učinili? Zar niste znali da čovjek kao ja može nepogrešivo proricati po znamenju?”+ 16 Nato je Juda odgovorio: “Što da kažemo gospodaru mojemu? Što možemo reći? I kako da se pokažemo pravednima?+ Pravi je Bog otkrio prijestup robova tvojih.+ Evo, robovi smo gospodaru svojemu,+ i mi i onaj u čijoj se ruci pronašao pehar!” 17 Ali on je rekao: “Nikada ne bih učinio takvo što!+ Onaj u čijoj se ruci pronašao moj pehar bit će mi rob,+ a vi ostali pođite u miru k ocu svojemu.”+

18 Onda mu je Juda pristupio i rekao mu: “Molim te, moj gospodaru, dopusti robu svojemu da kaže riječ gospodaru svojemu,+ i nemoj se razgnjeviti+ na roba svojega, jer si ti kao sam faraon!+ 19 Moj je gospodar upitao robove svoje: ‘Imate li oca ili brata?’ 20 A mi smo odgovorili gospodaru svojemu: ‘Imamo staroga oca i dijete koje mu se rodilo u starosti, brata najmlađega.+ Brat je njegov umro, tako da je on jedini ostao od majke svoje+ i otac ga njegov osobito voli.’ 21 Potom si rekao robovima svojim: ‘Dovedite ga k meni da ga vide oči moje!’+ 22 A mi smo rekli gospodaru svojemu: ‘Dječak ne može ostaviti oca. Kad bi ga ostavio, otac bi sigurno umro.’+ 23 Nato si rekao robovima svojim: ‘Ako najmlađi brat vaš ne dođe s vama, nećete više vidjeti lica mojega.’+

24 I tako smo otišli robu tvojemu, ocu mojemu, i kazali mu riječi gospodara mojega. 25 Kasnije nam je otac rekao: ‘Idite opet i kupite nam malo hrane!’+ 26 Ali mi smo rekli: ‘Ne možemo otići onamo. Ići ćemo samo ako najmlađi brat naš pođe s nama, jer ne možemo doći pred lice onoga čovjeka ako najmlađi brat naš nije s nama.’+ 27 Tada nam je rob tvoj, otac moj, rekao: ‘Dobro znate da mi je žena rodila samo dva sina.+ 28 Jedan je otišao od mene i ja sam povikao: “Jao, sigurno je na komade rastrgan!”+ i do danas ga više nisam vidio. 29 Ako i ovoga odvedete od očiju mojih pa ga zadesi smrt, svalit ćete nesreću na sijedu glavu moju i otpraviti je u grob.’*+

30 Ako sada dođem k robu tvojemu, ocu mojemu, a s nama ne bude dječaka — za čiju je dušu vezana duša njegova+ — 31 sigurno će umrijeti čim vidi da dječaka nema, i robovi će tvoji otpraviti sijedu glavu roba tvojega, oca našega, s tugom u grob.* 32 Jer je rob tvoj jamčio+ za dječaka ocu svojemu, rekavši: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću kriv ocu svojemu dovijeka.’+ 33 Zato te molim, daj da rob tvoj ostane umjesto dječaka kao rob gospodaru mojemu, a dječak neka ide s braćom svojom!+ 34 Jer kako mogu otići k ocu svojemu ako nema dječaka sa mnom, pa da gledam nevolju koja će snaći oca mojega?”+