Propovjednik
9 Sve sam to primao k srcu, da bih razjasnio sve to+ — i pravedni i mudri i sva djela njihova nalaze se u ruci pravoga Boga.+ Čovjek ne pozna ni ljubav ni mržnju koje su bile prije njega.+ 2 Svima biva jednako u svemu.+ Isti je kraj+ pravednome+ i zlome,+ dobrome i čistome i nečistome, onome tko daje žrtvu i onome tko ne daje žrtvu. Onaj tko je dobar isti je kao i grešnik.+ Onaj tko se olako zaklinje isti je kao i onaj tko se boji zakletve.+ 3 Ovo je žalosno u svemu što se čini pod suncem: budući da je svima isti kraj,+ srce sinova ljudskih puno je zla;+ i ludost+ je u srcu njihovom dok su živi, a potom — odlaze k mrtvima!+
4 Jer za onoga tko je među živima ima nade, jer živome psu+ bolje je nego mrtvome lavu.+ 5 Živi su svjesni toga da će umrijeti,+ a mrtvi nisu svjesni ničega,+ niti više imaju plaće, jer se spomen na njih zaboravio.+ 6 I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je+ i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem.+
7 Hajde, s radošću jedi kruh svoj i vesela srca pij vino svoje,+ jer su se pravome Bogu već svidjela djela tvoja.+ 8 Uvijek nosi haljine bijele+ i ulja neka ne ponestane na glavi tvojoj.+ 9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš+ sve dane ispraznog života svojega koji ti je Bog dao pod suncem, sve dane ispraznosti svoje, jer to ti je nagrada u životu+ i u trudu tvojemu kojim se trudiš pod suncem. 10 Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom,+ jer nema rada ni razmišljanja ni znanja+ ni mudrosti+ u grobu,*+ u koji ideš.+
11 Opet sam vidio pod suncem da trku ne dobivaju brzi,+ ni bitku silni,+ niti kruha imaju mudri,+ ni bogatstva razboriti,+ niti su u milosti oni u kojih je znanje;+ jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih.+ 12 Jer čovjek+ ne zna kada dolazi čas njegov.+ Kao ribe ulovljene u kobnu mrežu+ i kao ptice uhvaćene u zamku,+ tako se sinovi ljudski u zamku hvataju u vrijeme nevolje,+ kad ih snađe iznenada.+
13 Vidio sam i ovu mudrost pod suncem i učinila mi se velikom: 14 bio je jedan mali grad i u njemu malo ljudi, a na njega je došao veliki kralj i opkolio ga i podigao oko njega veliki opsadni nasip.+ 15 No u njemu se našao čovjek siromašan, a mudar, i spasio je grad mudrošću svojom.+ Ali nitko se poslije nije sjećao toga siromaha.+ 16 Tada sam rekao: “Mudrost je bolja od snage,+ ali siromahova se mudrost prezire i njegove se riječi ne slušaju.”+
17 Tihe riječi mudrih ljudi čuju se+ više nego vika onoga tko vlada među bezumnicima.+
18 Mudrost je bolja nego bojna oprema, a jedan grešnik može upropastiti mnogo dobra.+