Brojevi
16 Korah,+ sin Ishara,+ sina Kehata,+ sina Levijeva,+ pobunio se s Datanom+ i Abiramom,+ sinovima Elijabovim,+ te Onom, sinom Peletovim — potomcima Rubenovim.+ 2 I oni su ustali na Mojsija zajedno s dvije stotine i pedeset ljudi između sinova Izraelovih, poglavara zajednice, koje se pozivalo na skupštinu i koji su bili ljudi na glasu. 3 Skupili su se protiv+ Mojsija i Arona, govoreći im: “Dosta je bilo! Jer sva je zajednica sveta,+ svi u njoj, i Jehova je među njima.+ Zašto se onda uzvisujete nad zajednicom Jehovinom?”+
4 Kad je Mojsije to čuo, pao je ničice. 5 Zatim je rekao Korahu i svoj njegovoj družini: “Ujutro će Jehova pokazati tko je njegov,+ tko je svet+ i tko mu se smije približiti.+ Koga on izabere,+ taj će mu se približiti. 6 Učinite ovako: uzmite sebi kadionice+ — ti, Korahu, i sva tvoja družina+ — 7 pa sutra stavite u njih vatre i odozgo metnite kada pred Jehovom. Koga Jehova izabere,+ taj će biti svet. Dosta je bilo, sinovi Levijevi!”+
8 Mojsije je još rekao Korahu: “Molim vas, poslušajte, sinovi Levijevi! 9 Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov odvojio+ od zajednice izraelske da vas dovede k sebi da vršite službu u Jehovinu šatoru i da stojite pred zajednicom i služite joj,+ 10 i što je tebe i svu tvoju braću, sinove Levijeve, doveo k sebi? Morate li tražiti još i svećeništvo?+ 11 Zato ste se ti i sva tvoja družina skupili protiv Jehove.+ Jer što je Aron da protiv njega gunđate?”+
12 Potom je Mojsije poslao po Datana i Abirama,+ sinove Elijabove, ali oni su odgovorili: “Nećemo doći!+ 13 Zar je malo što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji,+ nego još hoćeš i kneza izigravati nad nama?+ 14 I evo, nisi nas doveo u zemlju u kojoj teče med i mlijeko+ niti si nam dao u nasljedstvo polja i vinograde. Misliš li ovim ljudima oči iskopati? Nećemo doći!”
15 Nato se Mojsije silno razgnjevio pa je rekao Jehovi: “Nemoj se obazirati na njihovu žitnu žrtvu!+ Nijednoga magarca nisam im uzeo niti sam oštetio ijednoga od njih.”+
16 Potom je Mojsije rekao Korahu:+ “Ti i sva tvoja družina sutra dođite pred Jehovu:+ ti, oni i Aron. 17 Neka svaki uzme svoju kadionicu i stavi u nju kada, pa neka svaki donese svoju kadionicu pred Jehovu, dvije stotine i pedeset kadionica. I ti i Aron donesite svaki svoju kadionicu.” 18 I uzeli su svaki svoju kadionicu, stavili u nju vatre i odozgo metnuli kada, pa su s Mojsijem i Aronom stali na ulaz u šator sastanka. 19 Kad je Korah skupio protiv njih svu zajednicu+ na ulazu u šator sastanka, svoj se zajednici pokazala slava Jehovina.+
20 I Jehova je rekao Mojsiju i Aronu: 21 “Odvojite se+ od te zajednice da ih odmah pobijem!”+ 22 A oni su pali ničice i rekli: “O Bože! Bože duha životnoga u svakome tijelu!+ Zar ćeš se zbog grijeha jednog čovjeka razgnjeviti na svu zajednicu?”+
23 Jehova je nato rekao Mojsiju: 24 “Kaži zajednici i reci: ‘Udaljite se iz okolice šatora Korahova, Datanova i Abiramova!’”+
25 Potom je Mojsije ustao i otišao k Datanu i Abiramu, a s njim su krenuli i starješine+ Izraelove. 26 I rekao je zajednici: “Odstupite od šatora ovih zlih ljudi i ne dotičite se ničega što je njihovo,+ da ne poginete zbog svih njihovih grijeha!” 27 I odmah su se udaljili od šatora Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram izašli su i stali na ulazu svojih šatora+ sa svojim ženama, sa svojim sinovima i malom djecom.
28 Tada je Mojsije rekao: “Po ovom ćete znati da me Jehova poslao da činim sva ova djela+ i da to ne činim po srcu svojemu:+ 29 ako ovi ljudi umru kao što umiru svi ljudi i ako budu kažnjeni kao što se kažnjavaju svi ljudi,+ onda me nije poslao Jehova.+ 30 Ali ako Jehova učini nešto novo+ te zemlja otvori usta svoja i proguta ih+ sa svime što je njihovo te živi odu u grob,*+ onda znajte da su ti ljudi prezirali Jehovu.”+
31 Samo što je izgovorio sve te riječi, zemlja se pod njima rastvorila.+ 32 I zemlja je otvorila usta svoja i progutala njih, njihove obitelji, sve Korahove ljude i sav njihov imetak.+ 33 Živi su otišli u grob,* oni i svi njihovi, i zemlja ih je prekrila+ te su nestali iz zajednice.+ 34 Svi Izraelci što su stajali oko njih razbježali su se na njihov vrisak, govoreći: “Da i nas zemlja ne proguta!”+ 35 I izašla je vatra od Jehove+ te spalila dvije stotine i pedeset ljudi što su prinosili kad.+
36 Jehova je tada rekao Mojsiju: 37 “Kaži Eleazaru, sinu svećenika Arona, da pokupi kadionice+ sa zgarišta, i reci mu: ‘Razbacaj vatru podalje; jer su svete 38 čak i kadionice tih ljudi, koji su zgriješili vlastitoj duši.+ Neka se od njih naprave tanke metalne ploče da se njima obloži žrtvenik,+ jer su ih donijeli pred Jehovu i zato su postale svete. Neka služe kao znak sinovima Izraelovim.’”+ 39 Tako je svećenik Eleazar uzeo bakrene kadionice+ što su ih bili donijeli oni koji su izgorjeli, pa su ih prekovali da njima oblože žrtvenik 40 za spomen sinovima Izraelovim da nitko iz običnog naroda+ — nitko tko ne pripada Aronovom potomstvu — ne smije pristupiti da pali kad pred Jehovom,+ da ne bude poput Koraha i njegove družine,+ kao što mu je Jehova rekao preko Mojsija.
41 Ali već je sutradan sva zajednica sinova Izraelovih stala gunđati protiv Mojsija i Arona:+ “Vi ste pobili Jehovin narod!” 42 A kad se zajednica sakupila protiv Mojsija i Arona, okrenuli su se prema šatoru sastanka, i gle, oblak je pokrio šator i slava se Jehovina pokazala.+
43 A Mojsije i Aron otišli su pred šator sastanka.+ 44 I Jehova je rekao Mojsiju: 45 “Udaljite se od te zajednice da ih odmah pobijem.”+ A oni su pali ničice.+ 46 I Mojsije je rekao Aronu: “Uzmi kadionicu i stavi u nju vatre sa žrtvenika,+ odozgo metni kada pa otiđi brže k zajednici i za nju izvrši obred očišćenja,+ jer se raspalio gnjev Jehovin+ i pomor je počeo!” 47 Aron je odmah uzeo kadionicu, kao što je Mojsije rekao, i otrčao je k zajednici, a kad tamo, pomor među narodom već je počeo. A on je zapalio kad i stao vršiti obred očišćenja za narod. 48 Stajao je između mrtvih i živih,+ i pošast je prestala.+ 49 Od pošasti je pomrlo četrnaest tisuća i sedam stotina ljudi, osim onih što su poginuli zbog Koraha. 50 Kad se Aron vratio k Mojsiju na ulaz u šator sastanka, pošast je bila prestala.