1. Kraljevima

2 Kad se Davidu približilo vrijeme da umre,+ zapovjedio je Salamunu, sinu svojemu: 2 “Ja idem kamo idu svi na zemlji.+ A ti budi jak+ i budi hrabar!+ 3 Izvršavaj dužnosti svoje prema Jehovi, Bogu svojemu, hodeći putevima njegovim,+ držeći se odredbi njegovih, zapovijedi njegovih, zakona njegovih+ i opomena njegovih, kako je zapisano u zakonu Mojsijevu,+ da bi postupao razborito u svemu što činiš i kamo god da pođeš 4 i da bi Jehova ispunio riječ koju je rekao za mene,+ govoreći: ‘Budu li sinovi tvoji+ pazili na put svoj i vjerno*+ mi služili*+ svim srcem svojim+ i svom dušom svojom, neće ti nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.’+

5 I sam dobro znaš što mi je učinio Joab, sin Serujin,+ što je učinio dvojici zapovjednika vojske izraelske, Abneru,+ sinu Nerovu, i Amasi,+ sinu Jeterovu,+ kad ih je ubio prolivši krv+ u miru kao u ratu, te je tako prolivenom krvlju natopio pojas oko bokova svojih i sandale na nogama svojim. 6 Zato postupi po mudrosti svojoj+ i ne daj da se sijeda glava njegova s mirom+ spusti u grob.*+

7 A sinovima Barzilaja+ Gileadovca budi milostiv* i neka budu među onima koji jedu za stolom tvojim,+ jer tako su i oni meni pomogli+ kad sam bježao pred Abšalomom, bratom tvojim.+

8 Evo, tu je i Šimi,+ sin Gere Benjaminovca iz Bahurima,+ koji me proklinjao teškim kletvama+ onoga dana kad sam išao u Mahanajim.+ Ali došao mi je u susret kod Jordana,+ pa sam mu se Jehovom zakleo: ‘Neću te pogubiti mačem!’+ 9 A ti ga ne ostavi nekažnjena,+ jer si mudar+ čovjek i dobro znaš što ti je činiti s njim, i sijedu glavu njegovu+ s krvlju otpremi u grob.”*+

10 Potom je David počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan u Davidovu gradu.+ 11 David je vladao nad Izraelom četrdeset godina.+ U Hebronu+ je vladao sedam godina,+ a u Jeruzalemu je vladao trideset i tri godine.+

12 I Salamun je sjeo na prijestolje Davida, oca svojega,+ i kraljevstvo se njegovo veoma utvrdilo.+

13 A Adonija, sin Hagitin, došao je Bat-Šebi,+ majci Salamunovoj. Kad ga je upitala: “Dolaziš li u miru?”+ odgovorio je: “Da, dolazim u miru.” 14 Zatim je nastavio: “Htio bih ti nešto reći.” A ona je odvratila: “Govori!”+ 15 On je rekao: “Ti dobro znaš da je kraljevstvo trebalo biti moje i da je sav Izrael očekivao da ja budem kralj.+ Ali zbilo se drukčije i kraljevstvo je pripalo bratu mojemu, jer mu ga je Jehova dao.+ 16 I sada te samo jedno molim. Nemoj me odbiti!”+ A ona mu je odvratila: “Govori!” 17 On je nastavio: “Molim te, kaži kralju Salamunu, jer tebe neće odbiti, neka mi da za ženu Abišagu+ Šunamku.”+ 18 A Bat-Šeba mu je rekla: “Dobro, ja ću govoriti kralju za tebe.”

19 I tako je Bat-Šeba došla kralju Salamunu da mu govori za Adoniju.+ Kralj je odmah ustao,+ pošao joj u susret i poklonio joj se.+ Zatim je sjeo na prijestolje svoje i zapovjedio da postave prijestolje za njegovu majku, da sjedne njemu zdesna.+ 20 I ona je rekla: “Zamolila bih te za jednu malu uslugu. Nemoj me odbiti!” A kralj joj je odgovorio: “Kaži, majko, jer te neću odbiti!” 21 I nastavila je: “Neka se da Abišaga Šunamka bratu tvojemu Adoniji za ženu!” 22 Nato je kralj Salamun odgovorio majci svojoj: “Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži i kraljevstvo za njega+ — jer on je brat moj stariji+ — za njega i za svećenika Ebjatara+ i za Joaba,+ sina Serujina!”+

23 Tada se kralj Salamun zakleo Jehovom: “Neka mi Bog učini tako i neka mi još doda+ ako Adonija neće dušom svojom platiti to što je rekao!+ 24 I sada, tako živ bio Jehova,+ koji me utvrdio+ da sjedim na prijestolju oca svojega Davida+ i načinio mi dom,+ kao što je i rekao,+ Adonija će još danas biti pogubljen.”+ 25 I odmah je kralj Salamun poslao Benaju,+ sina Jojadina, koji je udario Adoniju, te je ovaj umro.+

26 A svećeniku Ebjataru+ kralj je rekao: “Idi u Anatot+ na posjed svoj! Zaslužio si smrt,+ ali neću te danas pogubiti, jer si nosio kovčeg Svevišnjega Gospodina Jehove+ pred Davidom, ocem mojim,+ i jer si podnosio nevolje sve vrijeme dok je i otac moj podnosio nevolje.”+ 27 Tako je Salamun otjerao Ebjatara da više ne služi kao svećenik Jehovin, da se ispuni riječ Jehovina koju je izrekao u Šilu+ protiv doma Elijeva.+

28 A glas o tome stigao je i do Joaba+ — jer je Joab pristao uz Adoniju,+ premda uz Abšaloma nije bio pristao+ — i Joab je pobjegao do šatora+ Jehovina i čvrsto se uhvatio za rogove žrtvenika.+ 29 Tada su javili kralju Salamunu: “Joab je pobjegao do šatora Jehovina i eno ga kraj žrtvenika.” A Salamun je poslao Benaju, sina Jojadina, rekavši mu: “Idi i pogubi ga!”+ 30 I Benaja je otišao do šatora Jehovina i rekao Joabu: “Po naredbi kraljevoj: ‘Izađi!’” Ali on je odvratio: “Neću! Jer ovdje+ želim umrijeti.” Nato je Benaja javio kralju: “Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio.” 31 A kralj mu je zapovjedio: “Učini kako je rekao i pogubi ga! Pokopaj ga i skini s mene i s doma oca mojega krv+ koju je Joab bez razloga prolio!+ 32 Jehova će učiniti da krv njegova padne na glavu njegovu,+ jer je pogubio dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe+ i ubio ih mačem bez znanja Davida, oca mojega:+ Abnera,+ sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove,+ i Amasu,+ sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.+ 33 Krv njihova neka padne na glavu Joabovu i na glavu potomstva njegova dovijeka!+ A na Davidu+ i potomstvu njegovu, domu njegovu i prijestolju njegovu neka dovijeka počiva mir od Jehove!”+ 34 Tako je Benaja, sin Jojadin, otišao+ i udario ga te ga pogubio.+ Pokopali su ga kod doma njegova u pustinji. 35 Tada je kralj postavio Benaju,+ sina Jojadina, nad vojskom umjesto njega,+ a svećenika Sadoka postavio je kralj na mjesto Ebjatarovo.+

36 Potom je kralj poslao po Šimija+ i rekao mu: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i stanuj ovdje i nikamo ne odlazi odavde! 37 Onoga dana kad izađeš i prijeđeš dolinu* Kidrona,+ znaj sigurno da ćeš poginuti!+ Krv tvoja past će na glavu tvoju.”+ 38 A Šimi je odgovorio kralju: “Dobro. Kako je gospodar moj, kralj, rekao, tako će sluga tvoj i učiniti.” I Šimi je dugo živio u Jeruzalemu.

39 Ali poslije tri godine dva su roba+ Šimijeva pobjegla k Akišu,+ sinu Maakinu, kralju gatskom.+ I Šimiju su javili: “Eno, robovi su tvoji u Gatu.” 40 A Šimi je odmah ustao, osedlao magarca svojega i otišao u Gat k Akišu da potraži robove svoje. Potom se Šimi vratio i doveo robove svoje iz Gata. 41 I Salamunu su javili: “Šimi je otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.” 42 Nato je kralj poslao+ po Šimija i rekao mu: “Nisam li te zakleo Jehovom i upozorio te:+ ‘Onoga dana kad izađeš i pođeš bilo kamo, znaj sigurno da ćeš poginuti’, i nisi li mi rekao: ‘Dobro, razumio sam’?+ 43 Zašto se onda nisi držao zakletve kojom si se zakleo Jehovi+ i stroge zapovijedi koju sam ti dao?”+ 44 I kralj je dalje rekao Šimiju: “I sam znaš kakvo si sve zlo nanio Davidu, ocu mojemu,+ dobro to znaš u srcu svojemu. Ali Jehova će zlo koje si nanio vratiti na glavu tvoju.+ 45 A kralj Salamun bit će blagoslovljen+ i prijestolje Davidovo bit će utvrđeno pred Jehovom dovijeka.”+ 46 Tada je kralj dao zapovijed Benaji, sinu Jojadinu, koji je izašao i udario Šimija, te je ovaj umro.+

A kraljevstvo se utvrdilo u ruci Salamunovoj.+