Mihej
7 Teško meni,+ jer sam kao kad se bere ljetno voće,* kao kad se pabirči nakon berbe grožđa!+ Nema grozda za jelo niti rane smokve za kojima mi duša žudi!+ 2 Nestalo je vjernoga sa zemlje i čestitoga nema među ljudima.+ Svi vrebaju da proliju krv.+ Svaki lovi brata svojega i mrežu mu postavlja.+ 3 Ruke su se njihove na zlo dale da bi ga spretno činile.+ Knez dar traži, sudac sudi za poklon,+ velikaš iznosi želju duše svoje,+ i svi se u tome međusobno potpomažu. 4 Najbolji je među njima kao grmlje bodljikavo, najpošteniji je gori od živice trnovite.+ Doći će dan stražara tvojih, dan kad ćeš biti kažnjen.+ Tada će se ljudi prestraviti.+
5 Ne vjerujte drugu. Ne uzdajte se u prijatelja povjerljivog.+ Pred onom koja ti u krilu leži pazi što ti usta govore.+ 6 Jer sin prezire oca, kći ustaje na majku svoju+ i snaha na svekrvu svoju.+ Čovjeku su neprijatelji ukućani njegovi.+
7 A ja ću na Jehovu gledati.+ Spremno ću čekati Boga spasenja svojega.+ Uslišit će me Bog moj.+
8 Nemoj se radovati nada mnom, neprijateljice moja!+ Ako sam i pao, ustat ću.+ Ako i boravim u tami,+ Jehova će mi biti svjetlo.+ 9 Podnosit ću srdžbu Jehovinu — jer sam mu zgriješio+ — dok ne okonča parnicu moju i ne izvrši pravdu za mene.+ On će me izvesti na svjetlo, njegovu ću pravednost gledati.+ 10 I neprijateljica će moja to vidjeti i stid će pokriti nju,+ koja mi je govorila: “Gdje je Jehova, Bog tvoj?”+ Oči će je moje gledati.+ Bit će tada izgažena kao blato na ulicama.+
11 U dan kad će se graditi kamene zidine tvoje, u taj će dan odredba biti daleko.+ 12 U taj će dan k tebi doći ljudi iz Asirije i gradova egipatskih, iz Egipta i sve od Rijeke,*+ od svih mora i sa svih gora.+ 13 I zemlja će se u pustoš pretvoriti zbog stanovnika svojih, zbog plodova djela njihovih.+
14 Pasi narod svoj palicom svojom,+ stado nasljedstva svojega koje je samo živjelo u šumi,+ usred voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu,+ kao u dane davne.+
15 “Kao u dane kad ste izlazili iz zemlje egipatske, pokazat ću vam djela čudesna.+ 16 Narodi će ih vidjeti i postidjet će se sve moći svoje.+ Stavit će ruku na usta svoja+ i uši će im oglušiti. 17 Lizat će prašinu kao zmije,+ kao gmazovi zemaljski sa strepnjom će izaći iz utvrda svojih.+ K meni, Jehovi Bogu, doći će dršćući i mene će se bojati.”+
18 Tko je Bog kao ti,+ koji oprašta krivnju i prelazi preko prijestupa+ ostatka nasljedstva svojega?+ Neće zauvijek ostati gnjevan, jer milost* rado pokazuje.+ 19 Ponovno će nam se smilovati,+ pogazit će prijestupe naše.+ Sve grijehe naše bacit ćeš u dubine morske.+ 20 Pokazat ćeš nam vjernost kao i Jakovu, milost* kao i Abrahamu, kako si se i zakleo praocima našim još davnih dana.+