Matej

15 Tada su k Isusu došli farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema+ i upitali ga: 2 “Zašto tvoji učenici prestupaju predaju naših starih? Ne drže obred pranja ruku prije jela.”+

3 On im je odvratio: “A zašto vi prestupate Božju zapovijed zbog svoje predaje?+ 4 Naprimjer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca svojega i majku svoju’+ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se pogubi’.+ 5 A vi kažete: ‘Tko god kaže ocu ili majci: “Što god imam, a čime bih ti mogao pomoći, odredio sam za dar Bogu”, 6 taj ne mora poštovati oca svojega.’+ I tako ste obezvrijedili riječ Božju zbog svoje predaje.+ 7 Licemjeri,+ dobro je Izaija+ prorokovao o vama, kad je rekao: 8 ‘Narod me ovaj poštuje usnama svojim, ali srce mu je daleko od mene.+ 9 Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske.’”+ 10 Tada je dozvao mnoštvo i rekao im: “Poslušajte i razumijte!+ 11 Čovjeka ne onečišćuje ono što ulazi u usta, nego što izlazi iz usta — to onečišćuje čovjeka.”+

12 Tada su mu pristupili učenici i rekli mu: “Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?”+ 13 Nato im je on rekao: “Svaka sadnica koju nije zasadio Otac moj nebeski iščupat će se s korijenom.+ 14 Pustite ih! Oni su slijepi vođe. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”+ 15 Petar mu je nato rekao: “Razjasni nam tu usporedbu.”+ 16 A on je rekao: “Zar ni vi još ne razumijete?+ 17 Ne znate li da sve što ulazi u usta dolazi u utrobu i izbacuje se u zahod? 18 A što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka.+ 19 Naprimjer, iz srca izlaze zle misli,+ ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočenja, hule.+ 20 To je ono što onečišćuje čovjeka, a ako nije oprao ruke prema obredu, to ne onečišćuje čovjeka.”+

21 Isus je tada otišao odande i povukao se u tirske i sidonske krajeve.+ 22 I gle, Feničanka+ iz tih krajeva došla je i povikala: “Smiluj mi se,+ Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je opsjednuta i strašno pati.” 23 Ali on joj nije odgovorio ni riječ. Stoga su mu njegovi učenici pristupili i zamolili ga: “Reci joj da ode, jer stalno viče za nama!” 24 Nato je on rekao: “Nisam poslan nikome osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.”+ 25 A žena je došla, poklonila mu se i rekla: “Gospodine, pomozi mi!”+ 26 On joj je odvratio: “Nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” 27 A ona je rekla: “Da, Gospodine, ali psići ipak jedu od mrvica koje padaju sa stola njihovih gospodara.”+ 28 Tada joj je Isus rekao: “O ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš!” I kći joj je ozdravila toga časa.+

29 Otišavši odande, Isus je došao u blizinu Galilejskog mora,+ popeo se na goru+ te ondje sjeo. 30 Tada mu je pristupio silan narod, dovodeći sa sobom hrome, sakate, slijepe, nijeme i mnoge druge, te su ih položili pred noge njegove, a on ih je izliječio.+ 31 Kad je narod vidio da nijemi govore, hromi hodaju i slijepi vide, divili su se i slavili Boga Izraelova.+

32 A Isus je pozvao k sebi učenike svoje i rekao im:+ “Žao mi je+ naroda, jer već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Ne želim ih otpustiti gladne, jer bi mogli klonuti na putu.” 33 A učenici su ga upitali: “Odakle da na ovom pustom mjestu uzmemo dovoljno kruha da se nasiti toliki narod?”+ 34 Nato im je Isus rekao: “Koliko kruhova imate?” Odgovorili su: “Sedam, i nekoliko ribica.” 35 I rekavši narodu neka posjeda* na zemlju, 36 uzeo je sedam kruhova i ribe i zahvalivši Bogu razlomio ih je i počeo dijeliti učenicima, a učenici narodu.+ 37 I svi su jeli i nasitili se. Potom su sakupili preostale ulomke — sedam punih koševa.+ 38 A onih koji su jeli bilo je četiri tisuće muškaraca, ne računajući žene i djecu. 39 Kad je otpustio narod, ušao je u lađu i došao u magadanski kraj.+