Otkrivenje
4 Potom sam vidio, i gle, vrata otvorena na nebu. Prvi glas koji sam čuo bio je poput zvuka trube.+ I obratio mi se riječima: “Popni se ovamo+ i pokazat ću ti što će se dogoditi!”+ 2 I odmah me duh obuzeo, i gle, prijestolje+ je stajalo na nebu+ i netko je sjedio na prijestolju.+ 3 I taj koji je sjedio izgledao+ je kao kamen jaspis+ i dragi kamen crvene boje, a oko prijestolja bila je duga+ slična smaragdu.+
4 Oko prijestolja bila su dvadeset i četiri prijestolja, a na tim prijestoljima+ sjedili su dvadeset i četiri+ starješine+ obučeni u bijele haljine,+ sa zlatnim krunama na glavi.+ 5 I iz prijestolja su izlazile munje+ i glasovi i gromovi.+ Sedam svjetiljki+ ognjenih gorjelo je ispred prijestolja — one predstavljaju sedam duhova+ Božjih. 6 I ispred prijestolja bilo je nešto kao stakleno more,+ nalik na kristal.
Usred prijestolja i oko prijestolja bila su četiri bića+ puna očiju sprijeda i straga. 7 Prvo je biće bilo nalik lavu,+ drugo je biće bilo nalik mladom biku,+ treće je biće+ imalo lice nalik čovječjem, a četvrto je biće+ bilo nalik orlu koji leti.+ 8 Svako od ta četiri bića+ imalo je po šest krila.+ Svuda po tijelu i ispod krila bila su puna očiju.+ I bića su bez predaha dan i noć govorila: “Svet, svet, svet je Jehova+ Bog, Svemogući,+ koji je bio i koji jest+ i koji dolazi!”
9 I kad su god ta bića davala slavu, čast i zahvalu+ onome koji je sjedio na prijestolju,+ onome koji živi u svu vječnost,+ 10 dvadeset i četiri starješine+ padali su ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i klanjali se+ onome* koji živi u svu vječnost i bacali svoje krune pred prijestolje, govoreći: 11 “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu+ i čast+ i moć,+ jer si ti sve stvorio+ i tvojom voljom+ sve postoji i stvoreno je.”+