Djela apostolska

8 A Savao je odobravao njegovo ubojstvo.+

Onog dana nastao je velik progon+ skupštine u Jeruzalemu, pa su se svi osim apostola raspršili+ po krajevima judejskim i samarijskim. 2 A bogobojazni su ljudi odnijeli Stjepana da ga pokopaju+ i gorko su za njim plakali.+ 3 Savao se pak okomio na skupštinu: upadao je u kuće, izvlačio muškarce i žene i predavao ih u zatvor.+

4 No učenici koji su se raspršili objavljivali su dobru vijest, riječ Božju, kuda god su prolazili.+ 5 Tako je Filip otišao u grad Samariju+ i počeo im propovijedati Krista. 6 A mnoštvo je jednodušno i pozorno pratilo ono što je govorio Filip, slušajući ga i gledajući čuda koja je činio. 7 Naime, bilo je mnogo onih koji su bili opsjednuti nečistim duhovima,+ a ti su duhovi izlazili vičući na sav glas. I mnogi uzeti+ i hromi bili su izliječeni. 8 Tako je nastala velika radost u tom gradu.+

9 A u gradu je bio neki čovjek po imenu Šimun, koji se bavio vračanjem+ i izazivao divljenje samarijskog naroda, govoreći za sebe da je velik čovjek.+ 10 I svi, od najmanjega do najvećega, priklanjali su mu se i govorili: “Ovaj je čovjek Sila Božja, Sila Velika.” 11 A priklanjali su mu se jer je već duže vrijeme izazivao njihovo divljenje svojim vračanjem. 12 No kad su povjerovali Filipu, koji je objavljivao dobru vijest o kraljevstvu Božjem+ i o imenu Isusa Krista, krštavali su se muškarci i žene.+ 13 A i Šimun je postao vjernik i krstio se te je neprestano bio uz Filipa.+ Bio je zadivljen gledajući čudesne znakove te velika i silna djela* koja su se događala.

14 A kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prihvatila riječ Božju,+ poslali su k njima Petra i Ivana. 15 Oni su došli i molili se za njih da dobiju sveti duh.+ 16 Duh, naime, još nije bio sišao ni na koga od njih, nego su samo bili kršteni u ime Gospodina Isusa.+ 17 Tada su polagali ruke na njih+ i oni su primali sveti duh.

18 A kad je Šimun vidio da ljudi primaju duh kad apostoli na njih polože ruke, ponudio im je novac+ 19 i rekao: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi sveti duh!” 20 No Petar mu je rekao: “Neka srebro tvoje propadne s tobom, jer si mislio novcem steći Božji dar!+ 21 Ti nemaš ni najmanjeg udjela u ovome, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.+ 22 Zato se pokaj zbog te zloće svoje i usrdno moli Jehovu+ ne bi li ti se oprostila zamisao srca tvojega, 23 jer vidim da si pun otrovne žuči+ i nepravednosti!”+ 24 Nato mu je Šimun rekao: “Vi se usrdno molite Jehovi za mene+ da ne dođe na mene ništa od toga što ste rekli!”

25 Kad su pak dali temeljito svjedočanstvo i kazali riječ Jehovinu, vratili su se u Jeruzalem objavljujući dobru vijest mnogim samarićanskim selima.+

26 A Jehovin se anđeo+ obratio Filipu: “Ustani i idi prema jugu na put koji se iz Jeruzalema spušta u Gazu!” (Taj put je pust.) 27 Nato je on ustao i pošao. I sreo je nekog Etiopljanina,+ dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake,* etiopske kraljice, koji je bio nad svom njezinom riznicom. On je bio došao u Jeruzalem pokloniti se Bogu,*+ 28 a sada se vraćao. Sjedio je u svojim kolima i naglas čitao proroka Izaiju.+ 29 A duh je rekao+ Filipu: “Pođi do tih kola i ne udaljuj se od njih!” 30 Nato je Filip pritrčao i čuo ga kako čita proroka Izaiju, pa ga je upitao: “Razumiješ li to što čitaš?” 31 On je odvratio: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” I zamolio je Filipa da se popne i sjedne kraj njega. 32 A čitao je ove riječi iz Pisma: “Kao ovcu odveli su ga na klanje. Kao janje, nijemo pred onim što ga striže, ne otvara usta svoja.+ 33 U poniženju njegovu uskraćen mu je sud pravedan.+ Tko će ispričati pojedinosti o porijeklu njegovu? Jer život mu je uzet sa zemlje.”+

34 Nato je dvoranin rekao Filipu: “Molim te, reci mi o kome ovo govori prorok, o sebi ili o kome drugom?” 35 A Filip je progovorio+ te mu je, počevši od tih riječi iz Pisma,+ objavio dobru vijest o Isusu. 36 I dok su išli putem, došli su do neke vode, a dvoranin je rekao: “Evo vode! Što me sprečava da se krstim?”+ 37* —— 38 I zapovjedio je da kola stanu te su obojica sišla u vodu, i Filip i dvoranin. I Filip ga je krstio. 39 A kad su izašli iz vode, duh Jehovin odveo je Filipa+ i dvoranin ga više nije vidio, nego je radosno otišao svojim putem. 40 A Filip se našao u Ašdodu. I prolazeći onuda, objavljivao+ je dobru vijest svim gradovima dok nije stigao u Cezareju.+