Djela apostolska
19 Dok je Apolon+ bio u Korintu, Pavao je proputovao unutrašnjost i došao do Efeza.+ Ondje je pronašao neke učenike 2 i upitao ih: “Jeste li primili sveti duh+ kad ste postali vjernici?” Oni su mu odgovorili: “Nismo ni čuli da postoji sveti duh.”+ 3 Nato ih je upitao: “Kojim ste se krštenjem onda krstili?” Odgovorili su: “Ivanovim krštenjem.”+ 4 A Pavao je rekao: “Ivan je krstio krštenjem koje je znak pokajanja,+ govoreći ljudima da vjeruju u onoga koji dolazi nakon njega,+ to jest u Isusa.” 5 Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa.+ 6 A kad je Pavao na njih položio ruke,+ sveti duh došao je na njih, pa su počeli govoriti raznim jezicima i proricati.+ 7 A bilo je ukupno dvanaestak ljudi.
8 Potom je Pavao ušao u sinagogu+ te je tri mjeseca odvažno propovijedao, držeći govore i iznoseći uvjerljive dokaze o kraljevstvu+ Božjem. 9 Ali kako su neki bili okorjeli i nisu vjerovali,+ nego su ocrnjivali Put*+ pred mnoštvom, odstupio je od njih+ i odvojio učenike+ te je svakodnevno držao govore u Tiranovoj školi. 10 To je trajalo dvije godine,+ tako da su svi koji su živjeli u Aziji,+ i Židovi i Grci, čuli riječ Gospodinovu.
11 A Bog je činio nesvakidašnja silna djela* Pavlovim rukama,+ 12 tako da su čak rupce i pregače s njegova tijela odnosili bolesnicima,+ i njihove su bolesti nestajale, a zli su duhovi izlazili.+ 13 A i neki od Židova koji su putovali od mjesta do mjesta i istjerivali demone+ pokušali su zazvati ime Gospodina Isusa+ nad onima koji su bili opsjednuti zlim duhovima. Govorili su: “Zapovijedam+ vam u ime Isusa kojega Pavao propovijeda!” 14 A to je činilo sedam sinova nekog Skeve, židovskoga glavara svećeničkog. 15 Ali zli duh im je odvratio: “Poznajem Isusa+ i znam Pavla,+ ali tko ste vi?” 16 Tada je čovjek u kojem je bio zli duh skočio na njih,+ sve ih svladao i pretukao, tako da su goli i izranjeni pobjegli iz te kuće. 17 To je postalo poznato svima, i Židovima i Grcima koji su živjeli u Efezu, pa ih je sve obuzeo strah,+ i veličalo se ime Gospodina Isusa.+ 18 I mnogi koji su postali vjernici dolazili su i javno priznavali svoje grijehe,+ opisujući što su činili. 19 A mnogi koji su se bavili vračanjem+ skupili su svoje knjige i spalili ih pred svima. I procijenili su da su vrijedile pedeset tisuća srebrnjaka. 20 Tako je riječ Jehovina silno rasla i jačala.+
21 Nakon ovih događaja, Pavao je naumio* preko Makedonije+ i Ahaje otputovati u Jeruzalem,+ pa je rekao: “Nakon što budem ondje, moram vidjeti i Rim.”+ 22 Tako je u Makedoniju poslao dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja+ i Erasta,+ a on se još neko vrijeme zadržao u Aziji.
23 Upravo u to vrijeme nastao je velik nemir+ zbog Puta.+ 24 Jer neki čovjek po imenu Demetrije, srebrar, koji je izrađivao srebrne Artemidine hramiće, omogućavao je veliku dobit zanatlijama.+ 25 On je skupio njih i sve koji su se bavili takvim poslom+ te im rekao: “Ljudi, vi znate da naše blagostanje ovisi o ovom poslu.+ 26 A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu+ nego gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio mnoštvo ljudi i preobratio ih govoreći da bogovi načinjeni rukama+ nisu bogovi. 27 A osim toga, prijeti opasnost da će ovo naše zanimanje doći na zao glas. I ne samo to, nego će se obezvrijediti hram velike božice Artemide+ i nestat će veličanstva te božice koju štuje cijela Azija i sav svijet.”* 28 Kad su to čuli, razgnjevili su se i počeli vikati: “Velika je Artemida efeška!”
29 I sav se grad uskomešao, te su svi zajedno navalili u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha,+ Pavlove suputnike. 30 A Pavao je htio ući među narod, ali učenici mu nisu dopustili. 31 Čak su mu i neki visoki dužnosnici* u toj pokrajini, koji su mu bili prijateljski naklonjeni, poslali poruku moleći ga da se ne izlaže opasnosti ulazeći u kazalište. 32 A ondje su jedni vikali jedno, a drugi drugo,+ jer je na skupu vladao metež i većina nije ni znala zašto su se skupili. 33 Neki su iz mnoštva izveli Aleksandra, kojega su Židovi gurali naprijed. A Aleksandar je dao znak rukom i pokušao se obraniti pred narodom. 34 Ali kad su shvatili da je Židov, svi su u jedan glas povikali: “Velika+ je Artemida efeška!” I tako su vikali oko dva sata.
35 Kad je gradski tajnik konačno utišao+ mnoštvo, rekao je: “Ljudi Efežani! Tko od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i lika koji je pao s neba? 36 Dakle, budući da je to neosporno, trebate se smiriti i ništa ne činiti brzopleto.+ 37 Jer doveli ste ove ljude koji niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu. 38 A ako Demetrije+ i zanatlije koji su s njim imaju kakvu tužbu protiv koga, postoje dani kad zasjeda sud,+ a tu su i prokonzuli,*+ pa neka tuže jedni druge. 39 Ako pak tražite nešto više od toga, o tome se mora odlučiti na zakonitoj skupštini. 40 Naime, prijeti nam opasnost da zbog današnjeg događaja budemo optuženi za pobunu, jer ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli opravdati ovu razuzdanu svjetinu.” 41 I rekavši to,+ raspustio je skup.+