2. Korinćanima
12 Moram se hvaliti. Od toga, doduše, nema koristi, ali prijeći ću na viđenja+ i objave Gospodinove. 2 Znam čovjeka u zajedništvu s Kristom, koji je prije četrnaest godina — da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna — bio odnesen+ do trećeg neba. 3 Da, znam da je taj čovjek — da li u tijelu ili izvan tijela,+ ne znam, Bog zna — 4 bio odnesen u raj+ i čuo riječi koje se ne smiju izreći, koje čovjeku nije dopušteno govoriti. 5 Takvim ću se čovjekom hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim svojim slabostima.+ 6 Naime, ako bih se ikad poželio hvaliti,+ ne bih bio nerazuman, jer bih istinu govorio. Ali uzdržavam se od toga, da ne bi tko mislio o meni više od onoga što od mene vidi ili čuje, 7 zbog silnih objava.
Stoga, da se ne bih uzoholio,+ dan mi je trn u tijelu,+ anđeo Sotonin, da me udara, kako se ne bih uzoholio. 8 Zbog toga sam triput+ molio Gospodina da to ukloni od mene. 9 Ali on mi je rekao: “Dovoljna+ ti je nezaslužena dobrota koju ti iskazujem, jer moja se snaga u potpunosti pokazuje kad si slab.”+ Zato ću se najradije hvaliti svojim slabostima,+ da bi Kristova snaga poput zaklona ostala nada mnom. 10 Zato uživam u slabostima, u uvredama, u oskudicama, u progonstvima i poteškoćama za Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.+
11 Postao sam nerazuman, jer ste me vi na to natjerali.+ Naime, vi ste me trebali preporučiti, jer ni u čemu ne zaostajem za vašim nadapostolima,+ premda nisam ništa.+ 12 Zaista, dokazi mojega apostolstva+ očitovali su se među vama s velikom ustrajnošću+ i s čudesnim znakovima i znamenjem i silnim djelima.*+ 13 U čemu ste to manji od ostalih skupština, osim u tome što vam ja nisam bio na teret?+ Oprostite mi što sam to skrivio.
14 Evo, već sam treći put+ spreman doći k vama i neću vam biti na teret, jer ne tražim vašu imovinu,+ nego vas. Naime, djeca+ ne trebaju stjecati imovinu roditeljima, nego roditelji djeci.+ 15 A ja ću vrlo rado sve potrošiti i samoga sebe istrošiti za duše vaše.+ Ako ja vas toliko ljubim, zar ćete vi mene ljubiti manje od toga? 16 Ali kako god bilo, ja vam nisam bio na teret.+ A vi ipak kažete da sam bio “lukav” i da sam vas uhvatio “na prijevaru”.+ 17 Zar sam vas iskoristio po kome od onih koje sam vam poslao? 18 Zamolio sam Tita da vas posjeti i poslao s njim još jednog brata. Zar vas je Tit u ičemu iskoristio?+ Nismo li mi jednako razmišljali?+ Nismo li jednako postupali?*
19 Zar sve ovo vrijeme mislite da se branimo pred vama? Pred Bogom govorimo kao Kristovi učenici. A sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje.+ 20 Jer bojim se da vas, kada dođem,+ možda neću naći onakve kakve bih htio i da ja prema vama neću biti onakav kakav biste htjeli da budem, nego da ću možda zateći svađu, ljubomoru,+ gnjev, prepirke, klevetanja, govorkanja, oholost, nered.+ 21 Bojim se da će me, kad opet dođem, moj Bog posramiti kod vas i da ću tugovati za mnogima koji su prije sagriješili,+ a nisu se pokajali za nečistoću i blud+ i besramna djela+ što su ih činili.