Pjesma za uspinjanje.
132 Sjeti se, Jehova, Davida+
i svih poniženja njegovih+ —
2 kako se zakleo Jehovi,+
kako se zavjetovao Snazi+ Jakovljevoj:+
3 “Neću ući u šator doma svojega.+
Neću leći na ležaj raskošne postelje svoje,+
4 neću dati sna očima svojim,+
ni drijemanja vjeđama svojim,+
5 dok ne nađem mjesto Jehovi,+
veličanstveno prebivalište Snazi Jakovljevoj.”+
6 Evo, u Efrati smo čuli za njega,+
našli smo ga u kraju šumovitom.+
7 Uđimo u veličanstveno prebivalište njegovo,+
poklonimo se kod podnožja nogu njegovih!+
8 Ustani, Jehova, i pođi k počivalištu svojemu,+
ti i kovčeg+ sile tvoje!+
9 Neka se svećenici tvoji obuku u pravednost,+
neka vjerne sluge tvoje kliču radosno!+
10 Zbog Davida, sluge svojega,+
nemoj odbaciti lice pomazanika svojega!+
11 Jehova se zakleo Davidu,+
zakletvom koju sigurno neće povući:+
“Potomka utrobe tvoje+
postavit ću na prijestolje tvoje.+
12 Budu li se sinovi tvoji držali saveza mojega+
i opomena mojih kojima ću ih učiti,+
i njihovi će sinovi zauvijek+
sjediti na prijestolju tvojemu.”+
13 Jer Jehova je odabrao Sion,+
žarko ga je poželio za prebivalište svoje:+
14 “Ovo je počivalište moje zauvijek,+
ovdje ću stanovati, jer čeznem za njime.+
15 Hranu ću njegovu doista blagosloviti,+
siromahe njegove nasitit ću kruhom.+
16 Svećenike njegove obući ću u spasenje,+
vjerne sluge njegove klicat će radosno.
17 Ondje ću učiniti da rog Davidov izraste.+
Priredit ću svjetiljku za pomazanika svojega.+
18 Neprijatelje ću njegove obući u sramotu,+
a na njemu će kruna njegova+ cvasti.”+