1. Ljetopisa
17 Kad se David nastanio u dvoru svojemu,+ rekao je proroku Natanu:+ “Evo, ja živim u dvoru od cedrovine,+ a kovčeg+ saveza Jehovina nalazi se pod šatorom.”+ 2 Tada je Natan rekao Davidu: “Učini sve što ti je na srcu,+ jer je pravi Bog s tobom!”+
3 Ali te je noći došla riječ+ Božja Natanu: 4 “Idi i reci sluzi mojemu Davidu: ‘Ovako kaže Jehova: “Nećeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam.+ 5 Ja nisam prebivao u kući od dana kad sam izveo Izraela pa do današnjeg dana,+ nego sam stalno išao od šatora do šatora i od jednog mjesta do drugog.+ 6 Dok sam putovao uokolo sa svim Izraelom,+ jesam li nekome od sudaca Izraelovih, kojima sam zapovjedio da budu pastiri narodu mojemu, ikada rekao: ‘Zašto mi niste sagradili dom od cedrovine?’”’+
7 Zato sada ovako kaži sluzi mojemu Davidu: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Ja sam te uzeo s pašnjaka, od stada koje si čuvao,+ da budeš vođa+ narodu mojemu Izraelu. 8 I bit ću s tobom kuda god pođeš+ i istrijebit ću pred tobom sve neprijatelje tvoje.+ Stvorit ću ti ime,+ kao što je ime velikih ljudi što su na zemlji.+ 9 I odredit ću mjesto narodu svojemu Izraelu, zasadit ću ga+ da prebiva na mjestu svojemu i nitko ga više neće uznemiravati. Nepravednici+ ga neće više ugnjetavati kao prije,+ 10 kao kad sam postavio suce+ narodu svojemu Izraelu. Ponizit ću sve neprijatelje tvoje.+ I javljam ti da ću ti ja, Jehova, dom* sagraditi.+
11 Kad dođe vrijeme da odeš k praocima svojim,+ podignut ću nakon tebe potomka tvojega, jednoga od sinova tvojih,+ i utvrdit ću kraljevstvo njegovo.+ 12 On će mi sagraditi dom,+ a ja ću utvrditi prijestolje njegovo dovijeka.+ 13 Ja ću njemu biti otac,+ a on će meni biti sin.+ Milost* svoju neću odvratiti od njega+ kao što sam je odvratio od prethodnika tvojega.+ 14 I utvrdit ću ga u domu svojemu+ i u kraljevstvu svojemu+ dovijeka. Prijestolje+ će njegovo trajati dovijeka.”’”
15 Tako je Natan prenio Davidu sve ove riječi i cijelo viđenje.+
16 Potom je kralj David došao, sjeo pred Jehovu+ i rekao: “Tko sam ja,+ Jehova Bože, i što je dom moj+ da si me dovde doveo?+ 17 I kao da je i to premalo u očima tvojim,+ Bože,+ pa još govoriš što će biti s domom sluge tvojega u dalekoj budućnosti+ i pogledao si na mene kao na ugledna čovjeka,+ Jehova Bože. 18 Što bi ti još David mogao reći o časti koju iskazuješ sluzi svojemu,+ kad ti dobro poznaješ slugu svojega?+ 19 Jehova, radi sluge svojega i po srcu svojemu+ ti si učinio sva ova velika djela, i sva si ih obznanio.+ 20 Jehova, nitko nije kao ti+ i osim tebe nema Boga+ — sve što smo čuli ušima svojim to potvrđuje. 21 Koji je drugi narod na zemlji kao tvoj narod Izrael?+ Njega si, pravi Bože, otkupio da bude tvoj narod+ i stekao si sebi ime učinivši velika i zastrašujuća djela,+ jer si istjerao druge narode+ pred narodom svojim, koji si otkupio iz Egipta. 22 I odredio si narod svoj, Izraela, da bude tvoj narod+ dovijeka, a ti si, Jehova, postao njegov Bog.+ 23 Zato sada, Jehova, neka se za sva vremena ispuni ono što si rekao sluzi svojemu i domu njegovu i učini kako si obećao! 24 Neka je vjerodostojno i veliko+ ime tvoje+ dovijeka i neka se govori: ‘Jehova nad vojskama,+ Bog Izraelov,+ uistinu je Bog nad Izraelom’!+ Neka dom sluge tvojega Davida uvijek stoji pred tobom!+ 25 Jer ti si, Bože moj, otkrio sluzi svojemu da ćeš mu sagraditi dom.+ Zato se sluga tvoj moli tebi. 26 Doista, Jehova, ti si pravi Bog+ i ti si sluzi svojemu dao ovo dobro obećanje.+ 27 Molim te, blagoslovi dom sluge svojega da ostane dovijeka pred tobom!+ Jer kad ga ti, Jehova, blagosloviš, bit će blagoslovljen dovijeka.”+