1. Korinćanima

2 Stoga, kad sam došao k vama, braćo, nisam se trudio zadiviti vas riječima+ ili mudrošću dok sam vam objavljivao svetu tajnu+ Božju. 2 Naime, odlučio sam da među vama neću govoriti ni o čemu drugom osim o Isusu Kristu,+ i to pribijenom na stup.* 3 I došao sam k vama slab i u strahu i u velikom drhtanju.+ 4 I moj govor i propovijedanje nije se zasnivalo na uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego na očitovanju duha i sile Božje,+ 5 da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti,+ nego na sili Božjoj.+

6 A o mudrosti govorimo među zrelima,+ ali ne o mudrosti+ ovoga svijeta,* niti vladara ovoga svijeta,+ koji će otići u propast.+ 7 Naprotiv, govorimo o Božjoj mudrosti izraženoj u svetoj tajni,+ o sakrivenoj mudrosti. Bog je prije vjekova*+ unaprijed odredio taj svoj naum za našu slavu. 8 Tu mudrost nije upoznao+ nijedan od vladara+ ovoga svijeta, jer da su je upoznali, ne bi slavnoga Gospodina pribili na stup.+ 9 Nego, kao što je napisano: “Što oko nije vidjelo i uho nije čulo i što u srce čovječje nije došlo, to je Bog pripremio onima koji ga ljube.”+ 10 A nama je to Bog otkrio+ svojim duhom,+ jer duh+ sve istražuje, čak i dubine+ Božje.

11 Jer tko od ljudi zna što je u nekom čovjeku osim duha+ čovječjega koji je u njemu? Isto tako, nitko ne zna što je u Bogu osim duha+ Božjega. 12 A mi nismo primili duh svijeta,+ nego duh koji je od Boga,+ da spoznamo ono što nam je Bog podario.+ 13 O tome i govorimo, ne riječima kojima uči ljudska mudrost,+ nego onima kojima uči duh,+ dok se služimo duhovnim riječima da objasnimo ono što je duhovno.+

14 A tjelesni* čovjek ne prihvaća ono što je od Božjega duha, jer je to za njega ludost, i ne može to spoznati,+ jer se to treba prosuđivati na duhovan način. 15 No duhovni+ čovjek pravilno prosuđuje sve, a njega nitko ne može pravilno prosuditi.+ 16 Jer “tko je upoznao Jehovin um,+ pa ga može čemu poučiti?”+ A mi imamo Kristov um.+