Postanak
50 Tada je Josip pao na lice oca svojega,+ briznuo u plač nad njim i izljubio ga.+ 2 Potom je Josip zapovjedio slugama svojim liječnicima da balzamiraju+ oca njegova. I tako su liječnici balzamirali Izraela. 3 Trebalo im je za to punih četrdeset dana, jer toliko im obično treba za balzamiranje. I Egipćani su ga oplakivali sedamdeset dana.+
4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip je rekao onima na dvoru faraonovu: “Ako sam našao milost u očima vašim,+ molim vas, prenesite ovo faraonu: 5 ‘Moj me otac zakleo:+ “Evo, ja ću uskoro umrijeti.+ Sahrani me u grobu mojemu koji sam sebi iskopao u zemlji Kanaanu.”+ Zato te sada molim, dopusti mi da odem i sahranim oca, a poslije ću se vratiti!’” 6 A faraon je rekao: “Idi i sahrani oca svojega kao što te zakleo!”+
7 Tako je Josip otišao sahraniti oca, a s njim su pošli svi sluge faraonovi, starješine+ s dvora i svi starješine zemlje egipatske, 8 sav dom Josipov i sva braća njegova i dom oca njegova.+ Samo su djecu svoju te stoku svoju sitnu i krupnu ostavili u zemlji Gošenu. 9 S njim su išla i kola+ i konjanici, pa je povorka bila vrlo velika. 10 Kad su stigli na gumno+ Atad, u kraju jordanskom,+ održali su ondje vrlo veliko i bolno naricanje. I Josip je održao sedmodnevno žalovanje za ocem svojim.+ 11 A stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli su žalovanje na gumnu Atadu, pa su rekli: “To je veliko žalovanje Egipćana!” Zato su to mjesto, što se nalazi u kraju jordanskom,+ nazvali Abel-Misrajim.*
12 I sinovi su mu učinili onako kako im je zapovjedio.+ 13 Naime, sinovi su ga njegovi odnijeli u zemlju Kanaan i sahranili ga u pećini u polju Makpeli nasuprot Mamreu, polju koje je Abraham kupio od Efrona Hetita za grob.+ 14 Pošto je sahranio oca svojega, Josip se vratio u Egipat, on i braća njegova i svi koji su išli s njim da sahrane oca njegova.
15 Kad su braća Josipova vidjela da im je otac umro, rekli su: “Možda nas Josip mrzi,+ pa će nam uzvratiti za sve zlo što smo mu učinili.”+ 16 Stoga su prenijeli Josipu zapovijed ovim riječima: “Pred svoju smrt tvoj je otac zapovjedio: 17 ‘Ovako recite Josipu: “Molim te, oprosti+ braći svojoj zločin i grijeh njihov kojim su ti zlo učinili!”’+ I zato te sad molimo, oprosti zločin slugama Boga oca svojega!”+ A Josip je briznuo u plač kad su mu to rekli. 18 Tada su došla i braća njegova i bacila se pred njega, govoreći: “Evo, tvoji smo robovi!”+ 19 A Josip im je rekao: “Ne bojte se! Zar sam ja na mjestu Boga?+ 20 Vi ste mi mislili nanijeti zlo, ali Bog je to okrenuo na dobro da učini ono što se događa danas — da sačuva na životu mnogi narod.+ 21 Zato se sad ne bojte! Ja ću opskrbljivati vas i djecu vašu hranom.”+ Tako ih je utješio umirujućim riječima.
22 I Josip je ostao u Egiptu, on i dom oca njegova, i doživio je sto i deset godina. 23 Tako je Josip vidio sinove Efrajimove do trećega koljena,+ a i sinove Makira,+ sina Manašeova. Oni su se rodili na koljenima Josipovim.+ 24 Naposljetku je Josip rekao braći svojoj: “Ja ću uskoro umrijeti. Ali Bog će sigurno pogledati na vas+ i izvesti vas iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.”+ 25 I Josip je zakleo Izraelove sinove: “Bog će sigurno pogledati na vas. Tada ponesite moje kosti odavde!”+ 26 Potom je Josip umro u dobi od sto i deset godina, i dali su ga balzamirati+ te su ga stavili u lijes u Egiptu.