Jeremija
7 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove: 2 “Stani na vrata doma Jehovina i objavi ondje riječ ovu.+ Reci: ‘Čujte riječ Jehovinu, svi u Judi, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jehovi! 3 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Popravite puteve svoje i djela svoja, pa ću vas ostaviti da prebivate na ovome mjestu!+ 4 Ne uzdajte se u lažne riječi+ i ne govorite: ‘Hram Jehovin, hram Jehovin, ovo je hram Jehovin!’ 5 Jer ako doista popravite puteve svoje i djela svoja, ako doista budete sudili pravedno između čovjeka i bližnjega njegova,+ 6 ako ne budete tlačili došljake, djecu bez oca i udovice,+ ako ne budete krv nevinu prolijevali na ovome mjestu+ i ako ne budete išli za drugim bogovima na svoju nesreću,+ 7 tada ću vas ja ostaviti da prebivate na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao ocima vašim, odvijeka i dovijeka.”’”+
8 “A, evo, vi se uzdate u lažne riječi — od toga nikakve koristi nema.+ 9 Možete li krasti,+ ubijati,+ preljub činiti,+ lažno se zaklinjati,+ prinose Baalu spaljivati+ i ići za drugim bogovima koje prije niste poznavali,+ 10 a onda doći i stati pred mene u ovome domu koji nosi ime moje,+ pa reći: ‘Bit ćemo izbavljeni’, iako sve te gadosti činite? 11 Zar je dom ovaj koji nosi ime moje+ postao pećina razbojnička u očima vašim?+ A ja sve to vidim”, kaže Jehova.+
12 “‘No, pođite na moje mjesto koje je bilo u Šilu,+ gdje sam u početku nastanio ime svoje,+ i pogledajte što sam od njega učinio zbog zloće naroda svojega Izraela!+ 13 Zato što ste učinili sva ta nedjela’, kaže Jehova, ‘i zato što sam vam govorio — ustajao rano i govorio+ — ali niste slušali,+ i što sam vas zvao, ali niste se odazvali,+ 14 učinit ću od doma koji nosi ime moje,+ a u koji se vi uzdate,+ i od mjesta koje sam dao vama i ocima vašim isto što sam i od Šila učinio.+ 15 Odbacit ću vas od lica svojega,+ kao što sam odbacio svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo.’+
16 A ti se ne moli za narod ovaj i ne diži glasa svojega vapeći, moleći ili preklinjući me za njih,+ jer te neću uslišiti!+ 17 Ne vidiš li što čine po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim?+ 18 Sinovi skupljaju drva, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto da naprave kolače žrtvene ‘kraljici neba’.+ I lijevaju žrtve ljevanice+ bogovima drugim da me uvrijede.+ 19 ‘Zar mene time vrijeđaju?’ kaže Jehova.+ ‘Ne vrijeđaju li sami sebe, na svoju sramotu?’+ 20 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Evo, gnjev moj i srdžba moja izlijevaju se na ovo mjesto,+ na ljude i na stoku, na drveće poljsko+ i na plodove zemlje. Gorjet će gnjev moj i neće se ugasiti.’+
21 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Svoje paljenice cijele dodajte drugim žrtvama svojim i jedite mesa!+ 22 Jer ništa nisam rekao ocima vašim, niti sam im što zapovjedio o paljenicama cijelim i drugim žrtvama u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske.+ 23 No ovo sam im zapovjedio: “Slušajte glas moj,+ pa ću ja biti Bog vaš,+ a vi ćete biti narod moj! U svemu idite putem+ koji ću vam odrediti, da vam dobro bude!”’+ 24 Ali oni nisu slušali, niti su prignuli uho svoje,+ nego su se povodili za zamislima tvrdokornog i zlog srca svojega,+ pa su nazadovali umjesto da su napredovali,+ 25 od dana kad su oci vaši izišli iz zemlje egipatske pa do dana današnjega.+ A ja sam vam slao sve sluge svoje, proroke, ustajao rano svaki dan i slao ih.+ 26 Ali ovaj me narod nije slušao i nisu prignuli uho svoje,+ nego su postali nepokorni.*+ Činili su gore nego oci njihovi!+
27 Reci im sve ove riječi,+ ali oni te neće slušati! Zovi ih, ali oni ti se neće odazvati!+ 28 Reci im: ‘Ovo je narod koji ne sluša glas Jehove, Boga svojega,+ i ne da se poučiti.+ Nestalo je vjernosti, iščeznula je iz usta njihovih.’+
29 Odreži kosu svoju nešišanu i baci je,+ pa zapjevaj tužaljku+ na brdima golim, jer sam ja, Jehova, odbacio+ naraštaj na koji sam se razgnjevio i ostavit ću ga!+ 30 ‘Jer sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim’, kaže Jehova. ‘Postavili su odvratne idole* svoje u domu koji nosi ime moje, da ga oskvrnu.+ 31 Sagradili su uzvišice obredne u Tofetu,+ koji je u dolini sina Hinomova,+ kako bi spaljivali sinove svoje i kćeri svoje u vatri,+ što nikad nisam zapovjedio, niti mi je to ikad na um* došlo.’+
32 ‘Zato, evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad se to mjesto više neće zvati Tofet i dolina sina Hinomova, nego dolina ubijanja,+ i u Tofetu će se mrtvi pokapati, iako ondje više neće biti mjesta.+ 33 A mrtva tijela naroda ovoga bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, koje nitko neće plašiti.+ 34 Uklonit ću iz gradova Judinih i s ulica jeruzalemskih glas radosti i glas veselja, glas mladoženjin i glas nevjestin,+ jer zemlja će se ova u pustoš pretvoriti.’”+