Ezekijel
20 A sedme godine, petoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, došli su neki od starješina Izraelovih tražiti savjet od Jehove,+ i sjeli su preda me.+ 2 Tada mi je došla riječ Jehovina: 3 “Sine čovječji, obrati se starješinama Izraelovim i reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Zar me dolazite za savjet pitati?+ ‘Tako ja živ bio, neću vam dati da me pitate’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”’
4 Hoćeš li im suditi? Hoćeš li im suditi, sine čovječji?+ Ukaži im na gadosti otaca njihovih!+ 5 Reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Onoga dana kad sam izabrao Izraela,+ podignute ruke zakleo sam se+ potomstvu doma Jakovljeva+ i objavio sam im se u zemlji egipatskoj.+ Da, podignute ruke zakleo sam se njima: ‘Ja sam Jehova, Bog vaš.’+ 6 Toga sam im se dana podignute ruke zakleo+ da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju sam izviđao za njih, zemlju u kojoj teče med i mlijeko,+ koja je bila ukras među svim zemljama.+ 7 I rekao sam im: ‘Neka svatko od vas odbaci gadne bogove koje gledaju oči njegove+ i ne kaljajte se odvratnim idolima* egipatskim!+ Ja sam Jehova, Bog vaš.’+
8 Ali oni su se pobunili protiv mene+ i nisu me htjeli poslušati. Nijedan od njih nije odbacio gadne bogove koje su im oči gledale i nisu ostavili odvratne idole egipatske,+ te sam obećao da ću izliti srdžbu svoju na njih, kako bih iskalio gnjev svoj na njima usred zemlje egipatske.+ 9 Tada sam ustao radi imena svojega, da se ne skvrni pred očima naroda među kojima su bili,+ jer sam im se već bio objavio pred očima tih naroda izvevši ih iz zemlje egipatske.+ 10 I izveo sam ih iz zemlje egipatske i doveo ih u pustinju.+
11 I dao sam im odredbe svoje,+ i poučio sam ih zakonima svojim+ da bi onaj tko ih izvršava po njima imao život.+ 12 Dao sam im i svoje dane počinka,*+ da budu znak između mene i njih,+ da bi znali da sam ja Jehova, onaj koji ih posvećuje.
13 Ali oni, dom Izraelov, pobunili su se protiv mene u pustinji.+ Nisu živjeli* po odredbama mojim+ i odbacili su zakone moje,+ po kojima onaj tko ih izvršava ima život.+ Moje dane počinka sramotno su oskvrnjivali,+ te sam obećao da ću izliti gnjev svoj na njih u pustinji, da ih istrijebim.+ 14 Ali nisam to učinio radi imena svojega, da se ne skvrni pred očima naroda drugih, pred čijim sam ih očima bio izveo.+ 15 No ja sam im se podignute ruke zakleo u pustinji+ da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, zemlju u kojoj teče med i mlijeko,+ koja je ukras među svim zemljama,+ 16 jer su odbacili zakone moje, i nisu živjeli po odredbama mojim i oskvrnjivali su moje dane počinka jer je srce njihovo išlo za odvratnim idolima njihovim.+
17 No oko se moje sažalilo na njih, pa ih nisam zatro+ i nisam ih istrijebio u pustinji. 18 Sinovima njihovim rekao sam u pustinji:+ ‘Nemojte živjeti po uredbama otaca svojih,+ ne držite se zakona njihovih+ i ne skvrnite se odvratnim idolima njihovim!+ 19 Ja sam Jehova, Bog vaš.+ Po mojim odredbama živite+ i mojih se zakona držite+ i postupajte po njima!+ 20 Neka vam sveti budu moji dani počinka,+ i neka oni budu znak između mene i vas, da biste znali da sam ja Jehova, Bog vaš!’+
21 Ali i sinovi su se pobunili protiv mene.+ Nisu živjeli po odredbama mojim i nisu se držali zakona mojih niti su postupali po njima, po kojima onaj tko ih izvršava ima život.+ Oskvrnjivali su moje dane počinka.+ Stoga sam obećao da ću izliti srdžbu svoju na njih, kako bih iskalio gnjev svoj na njima u pustinji.+ 22 Ali povukao sam ruku svoju+ radi imena svojega, da se ne skvrni pred očima naroda drugih, pred čijim sam ih očima bio izveo.+ 23 No podignute ruke zakleo sam im se u pustinji+ da ću ih raspršiti među narode i rasijati ih po zemljama,+ 24 jer nisu izvršavali zakone moje+ i odbacili su odredbe moje+ i oskvrnjivali su moje dane počinka+ i oči su svoje upirali u odvratne idole otaca svojih.+ 25 A ja sam im dopustio da imaju uredbe koje nisu bile dobre i zakone po kojima nisu mogli sačuvati život.+ 26 I dopustio sam im da se okaljaju darovima svojim kad su kroz vatru provodili svako dijete prvorođeno,+ da bih ih kaznio, da bi znali da sam ja Jehova.”’+
27 Zato se obrati domu Izraelovu, sine čovječji, i reci im:+ ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “I ovim su oci vaši hulili na mene: veliku su mi nevjeru učinili.+ 28 Ja sam ih doveo u zemlju+ za koju sam im se podignute ruke zakleo da ću im je dati.+ No kad su god vidjeli kakvo brdo visoko+ i kakvo stablo granato, prinosili su ondje žrtve+ i donosili ondje prinose uvredljive, prinosili su ondje mirise umirujuće+ i izlijevali ondje žrtve ljevanice.+ 29 Stoga sam im rekao: ‘Zašto idete na tu uzvišicu i zašto je do dana današnjega zovete Uzvišicom?’”’+
30 Zato ovako reci domu Izraelovu: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Ne kaljate li se poput otaca svojih+ i ne štujete li gadne bogove njihove?*+ 31 I kad podižete darove svoje provodeći sinove svoje kroz vatru,+ ne kaljate li se štujući sve svoje idole odvratne do dana današnjega?+ Zar da trpim da uza sve to mene za savjet pitate, dome Izraelov?”’+
‘Tako ja živ bio’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, ‘neću vam dati da me pitate.+ 32 Neće se dogoditi+ ono što vam na um dolazi,*+ kad govorite: “Budimo kao drugi narodi, kao narodi drugih zemalja,+ i služimo drvu i kamenu!”’”+
33 “‘Tako ja živ bio’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, ‘rukom snažnom i mišicom podignutom+ i srdžbom izlivenom kraljevat ću nad vama.+ 34 Rukom snažnom i mišicom podignutom i srdžbom izlivenom izvest ću vas iz naroda drugih i skupit ću vas iz zemalja po kojima ste rasijani.+ 35 I odvest ću vas u pustinju naroda drugih+ i ondje ću vam suditi licem u lice.+
36 Kao što sam sudio ocima vašim u pustinji zemlje egipatske,+ tako ću i vama suditi’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova. 37 ‘Provest ću vas ispod štapa+ i vezati vas savezom.+ 38 Odvojit ću od vas one koji se protiv mene bune i koji mi griješe,+ jer ću ih izvesti iz zemlje u kojoj borave kao došljaci, ali u zemlju Izraelovu neće doći.+ Tada ćete znati da sam ja Jehova.’+
39 Vama, dome Izraelov, ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Idite, služite svaki svojim idolima odvratnim!+ A potom, ako me ne poslušate, onda više nećete skvrniti sveto ime moje darovima svojim i odvratnim idolima svojim.’+
40 ‘Jer na svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova, ‘ondje će sav dom Izraelov, koliko ih god bude, služiti meni, u toj zemlji.+ Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću tražiti priloge vaše i prvine darova vaših od svih svetih stvari vaših.+ 41 Zbog mirisa umirujućeg bit ćete mi mili,+ kad vas izvedem iz naroda drugih i skupim vas iz zemalja po kojima ste rasijani.+ I na vama ću očitovati svetost svoju pred očima naroda drugih.’+
42 ‘Tada ćete znati da sam ja Jehova,+ kad vas dovedem u zemlju Izraelovu,+ u zemlju za koju sam se podignute ruke zakleo da ću je dati ocima vašim. 43 Ondje ćete se sjetiti puteva svojih+ i svih djela svojih kojima ste se okaljali,+ i vidjet će se na licima vašim da ste sami sebi mrski zbog svega zla koje ste učinili.+ 44 I tada ćete znati da sam ja Jehova,+ kad radi imena svojega+ ne postupim s vama prema zlim putevima vašim niti prema pokvarenim djelima vašim,+ dome Izraelov’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”
45 I opet mi je došla riječ Jehovina: 46 “Sine čovječji, okreni lice svoje+ prema kraju južnome i neka ti riječi poteku+ prema jugu, i prorokuj šumi u zemlji južnoj! 47 I reci šumi južnoj: ‘Čuj riječ Jehovinu! Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Zapalit ću vatru u tebi,+ i ona će progutati u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho.+ Plamen razgorjeli neće se ugasiti+ i sva će lica od juga do sjevera opaliti.+ 48 I svi će ljudi vidjeti da sam ja, Jehova, zapalio vatru, te se ona neće ugasiti.”’”+
49 A ja sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Oni govore za mene: ‘Taj samo sastavlja izreke!’”+