Habakuk

3 Molitva proroka Habakuka, u tužaljkama: 2 Jehova, čuo sam što si sve učinio.+ Uplašio sam se, Jehova, djela tvojih.+

Usred godina oživi ih! Usred godina obznani ih! U gnjevu se sjeti milosrđe pokazati!+

3 Bog je došao iz Temana, Svetac s gore Parana.+ (Sela)*+

Slava njegova prekrila je nebesa+ i hvalom njegovom zemlja se ispunila.+

4 Sjaj je njegov bio kao svjetlost sunčeva.+ Dvije zrake izlazile su iz ruke njegove, tamo mu se snaga krila.+

5 Pred njim je pošast išla,+ a jaka je vrućica išla za njim.+

6 Stao je da potrese zemlju.+ Pogledao je i nato su narodi zadrhtali.+

Vječne su se gore raspale,+ vjekovna su se brda slegnula.+ To su putevi njegovi od davnine.

7 Vidio sam zlo nad šatorima kušanskim. Potresla su se+ šatorska platna u zemlji midjanskoj.+

8 Jesi li se, Jehova, na rijeke razgnjevio? Je li se gnjev tvoj na rijeke raspalio,+ ili se bijes tvoj na more podigao?+ Jer jahao si na konjima svojim,+ kola su tvoja spasenje donijela.+

9 Luk je tvoj otkriven i gol.+ Zakletve plemena izrečene su.+ (Sela) Rijekama si zemlju razdvojio.+

10 Gore su te vidjele, teške su ih boli obuzele.+ Olujne su vode navalile. Vodeni se bezdan hukom svojom oglasio.+ Visoko je ruke svoje podigao.

11 Sunce i mjesec stali su+ u uzvišenom prebivalištu svome.+ Kao svjetlost letjele su strijele tvoje.+ Bljesak koplja tvojega svjetlost je davao.+

12 Koračao si zemljom donoseći osudu. U gnjevu si kao žito vršio narode.+

13 Izašao si da spasiš narod svoj,+ da spasiš pomazanika svojega. Satro si poglavara kuće zlikovčeve,+ a ona je uništena od temelja pa sve do krova.+ (Sela)

14 Njegovim si kopljima probio+ glavu ratnika njegovih kad su na mene navalili da me rasprše.+ Silno su se radovali kao da će nevoljnika proždrijeti na skrovitu mjestu.+

15 Kroz more si gazio konjima svojim, kroz bujicu mnogih voda.+

16 Čuo sam to i utroba se moja uznemirila, na taj zvuk uzdrhtale su usne moje, trulež je ušla u kosti moje,+ i sve me to uznemirilo. Ja ću ipak mirno čekati dan nevolje,+ kad on dođe na narod+ da ga napadne.

17 Čak i ako smokva ne bude više cvala+ i ne bude roda na lozi, ako maslina uskrati rod svoj i polja* ne budu davala hrane,+ ako ovaca nestane iz tora i goveda ne bude u oborima,+

18 ja ću se ipak radovati Jehovi,+ veselit ću se Bogu spasenja svojega.+

19 Jehova, Svevišnji Gospodin, snaga je moja,+ on će mi dati noge kao u košute+ i po uzvišicama mojim dat će mi da hodam.+

Upravitelju, uz pratnju žičanih glazbala mojih.